“Dođite... te se malo odmorite”

“U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!” (Psalam 27,14)
Ničiji život nije bio toliko ispunjen radom i odgovornošću kao Isusov; pa ipak koliko često su Ga zatjecali na molitvi! Koliko je postojana bila Njegova zajednica s Bogom! … Kao jedan od nas, kao sudionik u našim potrebama i slabostima, bio je posve ovisan o Bogu, i na tajnom mjestu molitve tražio je božansku snagu da bi mogao poći osnažen za dužnosti i kušnje. U grešnom svijetu Isus je izdržao borbe i duševne patnje. U zajednici s Bogom mogao je skinuti teret boli koja Ga je pritiskala. … U Kristu je vapaj ljudskog roda dopro do Oca beskonačne milosti. Kao čovjek upućivao je molitve k Božjem prijestolju, dok se Njegova ljudska narav nije ispunila strujom nebeske snage koja spaja ljudsko i božansko. Stalnom vezom primao je život od Boga, kako bi mogao pružiti život svijetu. Njegovo iskustvo mora postati i naše. “Dođite vi sami napose” (Marko 6,31) — poziva nas On. Ako poslušamo Njegovu riječ, postat ćemo jači i korisniji. … Kad bismo danas uzeli vremena da idemo k Isusu i kažemo Mu sve svoje potrebe, ne bismo bili razočarani; On bi se našao s naše desne strane da nam pomogne. … Svi oni koje Bog odgaja moraju otkriti život koji nije u skladu sa svijetom, njegovim običajima i postupcima, i svatko treba imati osobno iskustvo u stjecanju znanja o Božjoj volji. Mi Ga moramo osobno čuti kako govori srcu. Kad utihne svaki drugi glas i kad u miru čekamo pred Njim, tišina duše čini Božji glas razgovjetnijim. On nam nalaže: “Prestanite i znajte da sam ja Bog.” (Psalam 46,11) Samo se tu može naći pravi spokoj. To je najuspješnija priprema za sve one koji rade za Boga. Usred užurbanog mnoštva i napora snažnog životnog djelovanja, duša koja se tako osvježila bit će okružena ozračjem svjetlosti i mira. Život će odisati mirisom i otkrivati božansku snagu koja će doprijeti do ljudskih srca. (Isusov život, str. 293,294)