Uzor-molitva

12. 09. 2018.

“Vi dakle molite ovako: Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja — kako na nebu, tako i na zemlji; kruh naš svagdanji daj nam danas; i oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u iskušenje, nego izbavi nas od zla. Jer je tvoje kraljevstvo i sila i slava uvijeke! Amen.” (Matej 6,9-13 — Varaždinska Biblija)
[Zabilješka iz dnevnika, 2. kolovoza 1902.] Ovog jutra upućujem molitvu Gospodinu za Njegovu oblinu milost. Nikad ne želim započeti dan bez primanja posebnog dokaza da je Gospodin Isus moj Pomoćnik i da imam obilje milosti, a moja je prednost što je mogu primiti. Tijekom jutarnjeg proučavanja smatrala sam prednošću što mogu završiti svoju molbu molitvom koju je Krist naučio svoje učenike. Postoji toliko toga što mi je potrebno da bih zadovoljila sve potrebe da se katkad plašim da ću nešto pogrešno tražiti; ali kada iskreno izgovorim molitvu koju je Krist dao svojim učenicima, osjećam da su u tih nekoliko riječi sve moje potrebe prihvaćene. Ovo izgovorim nakon što sam već izmolila svoju osobnu molitvu. Ako srcem, umom i dušom ponovim Gospodnju molitvu, mogu otići i raditi svoj posao u miru znajući da nisam ništa pogrešno tražila. … Zakonoznanci i farizeji često su izgovarali svoje molitve na gradskim trgovima i ulicama. Krist ih je nazvao licemjerima. U svim vjekovima ljudi su se molili “da se pokažu ljudima” (redak 5). … Kada Isus u svojim učenicima vidi pogreške koje će ih vjerojatno odvesti na stranputicu, On ih uvijek poziva da se vrate na pravi put. On nikada ne ukorava a da istodobno ne pokaže kako ispraviti pogrešku. Nakon što je savjetovao svojim učenicima da ne izgovaraju “prazne riječi” u svojim molitvama, ljubazno i milostivo iznio im je kratku uzor-molitvu da bi mogli znati kako izbjeći oponašanje farizejskih molitava. Znao je da ovom molitvom pomaže ljudskoj nemoći jer je riječima izrazio sve ljudske potrebe. “Jer mi ne znamo što da molimo kako treba” (Rimljanima 8,26), a Kristov savjet je jasan i nedvosmislen. (Manuscript Releases 146, 1902.)