Kakav je Bog?

“Ako i gore odstupe i brjegovi se poljuljaju, milosrđe moje neće odstupiti od tebe niti će se moj savez mira poljuljati, veli Gospod koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10 — Varaždinska Biblija)
Mi ne smijemo razmišljati o Bogu samo kao o sucu i zaboraviti da je On Otac pun ljubavi. Ništa ne može naštetiti našoj duši više od ovoga, jer će se naš cjelokupni duhovni život oblikovati prema našem razumijevanju Božjeg karaktera. … Iskoristimo danas dragocjene prilike da se upoznamo s našim nebeskim Ocem koji je “ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni”. Kolika je Božja ljubav da je Vječni Bog nama dao tu prednost da Mu možemo prići i nazvati Ga Oče! Nijedan zemaljski roditelj ne može moliti iskrenije za svoje dijete koje griješi od Onoga koji moli za nas dok smo još prijestupnici. Nijedna ljudska ljubav nije pratila nepokajane s tako nježnim pozivanjem. Njegova riječ je čvrsta. Planine se mogu srušiti, gore mogu nestati, ali Njegova ljubav nikada neće ohladnjeti prema Njegovom narodu niti će nestati Njegov savez mira. Čuje se Njegov glas: “Ljubavlju vječnom ljubim te.” (Jeremija 31,3) “Al’ u milosrđu vječnom ja ću ti se smilovati.” (Izaija 54,8 — Varaždinska Biblija) Kako je čudesna ova ljubav da Gospodin uklanja svaki uzrok sumnji i preispitivanju ljudskih strahova i slabosti, i hvata drhtavu ruku koja se pruža k Njemu u vjeri; i On nam pomaže da Mu vjerujemo iznoseći nam mnoga uvjeravanja i obećanja. On nam je omogućio obvezujući dogovor uz uvjet poslušnosti i izlazi nam ususret tamo gdje mi možemo razumjeti. Mi mislimo da je zavjetu ili obećanju našega bližnjeg, ako se zabilježi, potrebno neko jamstvo. Isus je preduhitrio naše strahove i dao nam je obećanje sa zakletvom: “Zato i Bog, hoteći sigurnije dokazati i baštinicima obećanja nepromjenljivost svoje odluke, postade zakletvom jamac.” (Hebrejima 6,17) Što je više naš Gospodin mogao učiniti da ojača našu vjeru u Njegova obećanja? (Review and Herald, 5. travnja 1887.)