Zašto sve te nevolje?

“Na spasenje je meni što moram trpjeti, da upoznam naredbe tvoje.” (Psalam 119,71 — Šarić)
Mi ne smijemo misliti da se Gospodnji gnjev spustio na nas kada smo u nevolji. Bog nam daje kušnje da bismo se približili Njemu. Psalmist kaže: “Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od sviju izbavlja Gospod.” (Psalam 34,19 — Varaždinska Biblija) On ne želi da mi budemo pod oblakom. … On ne želi da hodimo u duhu straha. Ne trebamo gledati na trnje i korov našeg iskustva. Trebamo otići u vrt Božje riječi i ubrati ljiljane, ruže i mirisne karanfile Njegovih obećanja. Oni koji gledaju na teškoće, govorit će o sumnjama i obeshrabrenju jer ne gledaju u Isusa, Jaganjca Božjeg, koji je ponio grijehe svijeta. Na umu trebamo imati ljubav, milost i ljepotu našeg Boga. … Ako doživljavamo sumnje i obeshrabrenja, to nije znak da nas Isus ne voli. Nevolja nam dolazi po Božjoj promisli da bismo mogli vidjeti Krista kao svojeg pomoćnika, da je u Njemu ljubav i nagrada. Mi možemo primiti milost koja će nas učiniti pobjednicima i baštiniti život koji se mjeri s Božjim životom. Mi moramo imati takvo iskustvo pa se, kada dođu nevolje, nećemo odvojiti od vjere. … Rukom vjere uhvatite se za Božja obećanja i budite sigurni. Tada ćete biti tamo gdje vam Sotona ne može prići i reći: “Bog ti ne može pomoći jer si griješio pa se ne možeš pozvati na obećanja.” Neprijatelj želi da mislimo da je put u život toliko težak da je nemoguće ući u nebesko blaženstvo. Ali Bog nas je stavio u okolnosti u kojima se može razvijati najbolje od naše naravi i u kojima se mogu unapređivati najbolje osobine. Ako njegujemo dobro, loše sklonosti neće nametnuti svoju vlast i na samom kraju bit će procijenjeno da smo dostojni pridružiti se nebeskoj obitelji. Ako želimo biti sveti na Nebu, moramo biti sveti ovdje na Zemlji. (Letter 97, 1895.)