Donesite svoje nevolje pred Boga

“Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka!” (Jakov 1,2-4)
Riječ nam ne kaže da trebamo smatrati potpunom radošću kada podlegnemo kušnji, nego kada podnosimo kušnju. Ne moramo joj podlegnuti jer kušnja dolazi na nas radi kušanja naše vjere. A kušanje naše vjere gradi strpljenje, a ne razdražljivost i gunđanje. Ako se predamo Isusu, On će nas sačuvati u svako doba i bit će naša snaga i štit. Mi trebamo naučiti važne pouke iz naših kušnji. Pavao kaže: “Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu.” (Rimljanima 5, 3-5) Izgleda da mnogi misle da nije moguće odoljeti kušnji, da je ne mogu nadvladati i griješe pred Bogom svojim ustima govoreći o obeshrabrenju i sumnjama umjesto o vjeri i hrabrosti. Krist je bio iskušan na svim poljima kao i mi, a ipak je bio bez grijeha. On je rekao: “Približuje se knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa.” (Ivan 14,30) Što to znači? To znači da knez zla nije u Kristu mogao naći pogodno tlo za svoje kušnje. A tako može biti i s nama. … Kada govorimo o obeshrabrenju i sumornosti, Sotona zlurado sluša jer mu čini zadovoljstvo kada zna da nas je vezao svojim lancima. Sotona ne može čitati naše misli, ali vidi naša djela, čuje naše riječi i na temelju svojeg dugog poznavanja ljudske obitelji, može prilagoditi svoje kušnje tako da iskoristi slabe točke našeg karaktera. I kako često mu mi dopuštamo da otkrije kako može zadobiti pobjedu nad nama! (Review and Herald, 19. svibnja 1891.) Mi moramo doći k Bogu u svakoj teškoći, kao što bi dijete došlo k svojim roditeljima. … Nemojte ići k drugima kada upadnete u kušnju ili napast; samo Bog vam može pomoći. Ako ispunite uvjete Božjih obećanja, ona će se ispuniti na vama. … Imat ćete sigurno i pouzdano sidro duše. (Isto)