Upućeno meni osobno

“Bijedan sam ja i nevoljan, al’ Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!” (Psalam 40,18)
Nemojte dopustiti da vas obeshrabri veličina vaše potrebe. Spasitelj grešnika i Prijatelj odbačenih, sa suosjećanjem koje je neograničeno veće od onog koje ima nježna majka prema voljenom djetetu u nevolji, poziva: “Obratite se k meni da se spasite.” (Izaija 45,22) “Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna — radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.” (Izaija 53,5) … Postoji opasnost da Kristove riječi ne prihvatimo osobno, da ih ne usvojimo kao da su upućene nama. Kada upućuje pouke, Isus misli na mene. Na sebe mogu primijeniti Njegove zasluge, smrt, krv koja čisti, i to potpuno, kao da ne postoji nijedan drugi grešnik na svijetu za kojega je Krist umro. … Sve nas očekuju napori, sukobi i samoodricanja. … Moramo poći putem na kojem Isus predvodi. To može biti sa suzama i kušnjama, uz teške gubitke, s tugom zbog grijeha, ili možemo tražiti pobjedu nad svojim pokvarenim željama, neuravnoteženim karakterom i neposvećenim temperamentom. Potreban nam je iskreni napor ako želimo prikazati sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu. To zahtijeva čitavo biće. Ne postoji nijedna odaja uma u kojoj Sotona može vršiti utjecaj ili provoditi svoje planove. Naše “ja” mora se razapeti. Mora doći do takvog posvećenja, pokoravanja i žrtve da će izgledati kao da nam netko uzima posljednju kap krvi. (Review and Herald, 22. srpnja 1884.) Hoće li vas rastužiti udarci, prijezir, uznemiravanje ili ogovaranje ljudi iz svijeta? Isus nam je rekao: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas!” (Ivan 15,18) Veliki junak vjere svjedoči: “Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi — ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni.” (Rimljanima 8,17) “Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu.” (2. Korinćanima 4,17) (Isto)