“Dosta ti je moja milost“

4. 10. 2018.

“A on mi je odgovorio: ‘Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.’ Prema tome, vrlo ću se rado — radije nego da tražim oslobođenje — hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova.” (2. Korinćanima 12,9)
Tijekom čitavog mojeg bolovanja proteklih osam mjeseci [napisano tijekom dugog bolovanja Ellen G. White u Australiji] i besanih sati koje sam provodila, imala sam najdragocjenija razmišljanja o Božjoj ljubavi prema čovjeku, izraženoj u divnoj žrtvi koju On je prinio da bi ga spasio od propasti. S ljubavlju sam ponavljala Isusovo ime; kako je ono puno slasti, svjetla i ljubavi. Gledanje na križ, na poniženja i patnje koje je podnosio dok je nosio naše grijehe da bi se Njegova pravednost mogla uračunati nama, omekšava srce i dušu ispunjava Njegovom ljubavlju. … Kada su mi bolovi postajali gotovo neizdrživi, gledala sam u Isusa i najiskrenije se molila; On je bio kraj mene, tama se povukla i sve je izgledalo svijetlo. Zrak je mirisao kao dragocjeni miris. Kako je istina izgledala veličanstveno! Kako ohrabrujuće! Odmarala sam se u Kristovoj ljubavi. I dalje sam osjećala bol, ali obećanje: “Dosta ti je moja milost“, bilo je dovoljno da mi pruži utjehu. Činilo se kao da su se najoštriji bolovi pretvorili u mir i odmor. U noćnim satima imala sam slatku zajednicu s Bogom. Izgledalo je kao da mi je um prosvijetljen. Nisam imala razloga da gunđam ili da se žalim. Isus je bio izvor moje nade, radosti i hrabrosti. Izgledalo je kao da je Nebo sasvim blizu, a da je Krist, Veliki Liječnik, moj obnovitelj, lijek za svaku bolest. U njemu živi sva punina. Isus je glazba za moje uši i iako pijem iz čaše patnje, dana mi je voda života koja gasi moju žeđ. Krist je naša pravednost, posvećenje i otkupljenje. Tijekom ovih mjeseci patnje, imala sam takve dragocjene dokaze o Isusovoj dobroti, za koje nikad ne želim da izblijede. Sada vjerujem da je moja bolest u ovoj stranoj zemlji dio Božjeg plana. … Kako žarko moja duša moli za nebeski dar! Sama ne mogu ništa učiniti. Sva moć i slava pripada Bogu. (Letter 28, 1892.)