Božji zakon u srcu

“Ovo je Savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim poslije onog vremena — veli Gospodin: Stavit ću svoje zakone u pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova. Ja ću biti Bog njihov, a oni će biti narod moj.” (Hebrejima 8,10)
Blagoslovi novog Saveza temelje se isključivo na milosti u opraštanju nepravde i grijeha. Gospodin ističe da će učiniti tako i na taj način svima onima koji Mu se obrate odbacujući zlo i birajući dobro. “Jer ću biti milostiv prestupcima njihovim, grijeha se njihovih više neću nikako sjećati!” (Hebrejima 8,12) Svi koji poniznog srca priznaju svoje grijehe pronaći će milost, milosrđe i sigurnost. Je li Bog, pokazavši milosti prema grešniku, prestao biti pravedan? Je li On prekršio svoj sveti Zakon i zato sada prelazi preko njegovog kršenja? Bog je pravedan. On se ne mijenja. Uvjeti spasenja uvijek su isti. Život, vječni život, namijenjen je onima koji poštuju Božji zakon. Savršena poslušnost otkrivena u mislima, riječima i djelima važna je danas kao i kada je zakonoznanac pitao Krista: “Učitelju, što moram učiniti da baštinim život vječni?” Isus mu je rekao: “Što stoji … u Zakonu? Što tamo čitaš? … To vrši pa ćeš živjeti!” (Luka 10,25-28) U novom Savezu uvjeti za dobivanje vječnog života isti su kao i u starom — savršena poslušnost. U starom Savezu bilo je puno drskih prijestupa za koje nije bilo otkupljenja koje je Zakon odredio. U novom i boljem Savezu Krist je ispunio Zakon za prijestupnike Zakona ako Ga prime vjerom kao osobnog Spasitelja. … Milost i oprost nagrada su za sve koji dođu Kristu vjerujući u Njegove zasluge da će im On uzeti grijehe. U boljem Savezu očišćeni smo od grijeha Kristovom krvlju. … Grešnik je bespomoćan kad je u pitanju otkupljenje za samo jedan grijeh. Kristova sila je besplatan dar, obećanje koje cijene samo oni koji žale zbog svojih grijeha, koji ih odbacuju i predaju svoju bespomoćnu dušu Kristu, Spasitelju koji oprašta grijehe. On će u njihovo srce staviti svoj savršeni Zakon koji je “svet i pravedan i dobar” (Rimljanima 7,12), a to je zakon Božje naravi. (Letter 276, 1904.)