Kristovi predstavnici u svijetu

27. 10. 2018.

“Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.” (Ivan 17,16.17)
Isus kaže: “Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom.” (Ivan 17,19) “Tvoja je riječ istina.” Mi se stoga moramo upoznati s Božjom riječju, proučavati je i primjenjivati u životu. … Mi se odričemo Isusa Krista koji je uzeo grijehe svijeta ako nakon što prihvatimo istinu, ne otkrijemo svijetu posvećujući utjecaj istine na naš karakter. Ako nismo bolji muškarci i žene, ako nismo ljubazniji, nemamo više sažaljenja, ako nismo učtiviji, nemamo više nježnosti i ljubavi, ako drugima ne pokazujemo ljubav koja je dovela Isusa na svijet s poslanjem milosti, mi nismo svjedoci sile Isusa Krista u svijetu. Isus nije živio da bi udovoljavao sebi. On je dao sebe kao živu, savršenu žrtvu za dobrobit drugih. On je došao da uzdigne, oplemeni i usreći sve s kojima je dolazio u dodir. Oni koji prime Krista odbacit će sve što je neljubazno, grubo i oštro i pokazat će blagost i ljubaznost koja je bila u Isusu, zato što Krist živi vjerom u srcu. Krist je bio svjetlo koje svijetli u tami, pa i Njegovi sljedbenici trebaju biti svjetlo svijetu. Oni trebaju zapaliti svoju svijeću na božanskom oltaru. Karakter koji je posvećen istinom daje savršeni sjaj. Krist je naš Uzor, ali ako mi ne gledamo u Njega, ako ne razmišljamo o Njegovom karakteru, nećemo moći oponašati Njegov karakter u svojem praktičnom životu. On je bio pokoran i smjeran u srcu. Nikad nije bio nepristojan, nikada nije izgovorio neljubaznu riječ. Gospodin nije zadovoljan našim nepromišljenim, grubim i bezosjećajnim ponašanjem prema drugima. Sva ova sebičnost mora se izbaciti iz našeg karaktera i mi moramo ponijeti Kristov jaram. Tada ćemo … biti spremni za društvo nebeskih anđela. Mi trebamo biti u svijetu, ali ne od svijeta. Trebamo biti predstavnici Isusa Krista. Kao što je Gospodar života i slave došao na naš svijet objaviti Oca, tako i mi trebamo otići u svijet objaviti Isusa. (Letter 60, 1894.)