Svakidašnje samoodricanje

“Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu, svetu i ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoštovlje.” (Rimljanima 12,1)
Zašto se mladi ne pouče iz Adamovog slučaja? Posljedica njegovog pada na Božjem ispitu bila je užasna kazna. A Sotona ima takvu silu zavođenja da će čak i pokraj ovog snažnog upozorenja, mnogi govoriti o slobodi i nedosljednom izvršavanju Božjih zahtjeva. … To je u najboljem slučaju vrlo mala žrtva koju možemo učiniti za našeg nebeskog Oca. Ako imamo u vidu koliko smo odgovorni pred Bogom, naša je najveća obveza da dovedemo svoje prohtjeve i strasti pod vlast razuma. Ukus je više od svega ostalog utjecao na izopačivanje razumijevanja i zamagljivanje duhovnog obzora. Sotona umrtvljuje um mnogih preko uživanja u apetitu, a zatim ove neumjerene osobe dovodi u mnoge kušnje da bi se još više udaljile od puta poslušnosti i svetosti. Oni kojima su povjereni dragocjeni talenti, izgubit će vječni život ako ne uvide potrebu za svakidašnjim samoodricanjem i ne shvate što znači biti pobjednik. … Kod mnogih nema … ni pola one energije koju bi mogli imati, zbog bolesti koje su navukli na sebe zbog zadovoljavanja apetita i ponižavajućih navika. Kakvu bi jasnoću razumijevanja mladi mogli imati kada bi se strogo pridržavali zdravstvenih zakona, kao što je činio Daniel sa svoja tri prijatelja! Kako bi bez bolova i s kakvom lakoćom obavljali svoje dužnosti! Koliko bi veća bila njihova duhovna revnost! I koliko bi više dobra činili drugima svojim načelima i primjerom! … Bog vam može udijeliti obilje milosti. Mi se nemamo pravo pozivati na Božja obećanja dok ne ispunimo uvjete koji su otkriveni u Njegovoj Riječi. “Zato iziđite između njih i odvojte se — veli Gospodin! Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti!” (2. Korinćanima 6,17) Hoćete li to učiniti? (Manuscript Releases 6, 1878.)