Nema mjesta za neradnike

“‘Proklinjite Meroz,’ reče anđeo Gospodnji, ‘žestoko proklinjite stanovnike njegove što nisu Gospodu u pomoć pritekli, u pomoć Gospodu protiv junaka.’” (Suci 5,23 — Varaždinska Biblija)
Zar ovo nije vrijeme kada će svi koji su u zajednici s Bogom istupiti naprijed i pokazati svoje pravo lice? Hoće li se vidjeti kada muškarci i žene zakorače unatrag i ne pokažu nikakvo zanimanje, revnost i pravi napor kada je potrebna pomoć? Kada kola vuku težak teret, to je vrijeme da svi poguraju, da upru ramenima o kotače i ne stoje otraga naređujući drugima ili optužujući one koji pokušavaju gurati teret, ili kritizirajući sve što čine jer nije urađeno na njihov način i prema njihovim zamislima. … Neka svatko na svojoj razini pogura teret u skladu sa svojom sposobnosti i snagom. … Kad bi Gospodin prema nama postupao kao što neki koji tvrde da su kršćani postupaju prema drugima, loše bismo se proveli. Kad bi se On ugledao na sebične i pokvarene kako oni gledaju jedni na druge i ponašaju se jedni prema drugima, što bi se dogodilo s nama? Ali drago mi je što Gospodin nije čovjek. On se bori s našim iskvarenim putovima, sebičnošću i odbacivanjem, s nedostacima našeg karaktera i želi nas naučiti šaljući nam poruku za porukom o svojoj milosti, hrabri nas, upozorava, ukorava i savjetuje ne bi li nas doveo u stanje u kojem ćemo imati Njegovu ljubav i brigu prema drugima. … Svatko od nas ima posao koji treba obaviti za Gospodara. Hoćemo li obaviti taj posao? Hoćemo li s nesebičnim, samopožrtvovnim naporima izgrađivati Njegovo djelo da bi napredovalo? Ja sam odlučna u namjeri da vršim Božju volju, da svojim nogama stvaram stazu kako slabi ne bi skrenuli s puta. Ima dovoljno onih koji su slabi i kolebljivi. … Ne daj Bože da bilo tko od onih koji su imali znanje ili iskustvo u radu za Boga postane kolebljiv i da ga netko mora ponijeti. Neka zatraži pomoć; neka postane duhovno jak tako što će činiti volju našega nebeskog Oca i tako će moći pomagati kolebljivima i slabima. … Radimo pametno, srčano i odlučno da bismo bili blagoslovljeni i da bismo mogli blagoslivljati druge. (Letter 30, 1888.)