Kanali svjetla i blagoslova

“A kad vidješe Petrovu i Ivanovu smionost i saznaše da su neobrazovani i priprosti ljudi, čuđahu se. I prepoznaše ih da su bili s Isusom.” (Djela 4,13 — Varaždinska Biblija)
Svijet ne vidi ljepotu, ljupkost, dobrotu i svetost božanske istine. I da bi je ljudi mogli razumjeti, mora postojati neki kanal preko kojega ona može doprijeti do svijeta. Spasitelj je uspostavio Crkvu da bude taj kanal. … Krist nam se otkrio da bismo mi mogli Njega otkriti drugima. … Ako oni koji tvrde da su kršćani poštuju Kristove riječi, svi koji dođu u dodir s njima, shvatit će da su oni bili s Isusom i da su se poučili od Njega. … Jednostavna vjera u otkupljujuću krv može spasiti moju dušu; i zajedno s Ivanom, ja moram skrenuti pozornost svih na Jaganjca Božjeg koji je uzeo grijeh svijeta. Isus me je spasio iako Mu ja nisam imala što dati, već sam samo mogla reći: “U svojoj ruci nagrade ne držim, samo Tvome križu žurim.” Nikada grešnik nije tražio Spasitelja cijelim srcem a da Spasitelj prije toga nije pronašao njega. … Možemo se pozvati na blagoslovljeno obećanje: “Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka.” (Izaija 44,22) “Oprošteni su joj grijesi, i to mnogi.” (Luka 7,47) O, koliko je dragocjena osvježavajuća svjetlost Božje ljubavi! Grešnik može pogledati na svoj grijehom ukaljan život i reći: “Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro?” (Rimljanima 8,34) “Ali gdje grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju.” (Rimljanima 5,20) Krist Obnovitelj u dušu usađuje novo životno načelo i ta biljka raste i donosi rod. Kristova milost pročišćava, dok istodobno oprašta i priprema ljude za sveto Nebo. Mi trebamo rasti u milosti i spoznaji našega Gospodina Isusa Krista sve dok ne dostignemo punu visinu rasta muškaraca i žena u Kristu. O, kad bismo svi mogli dostići visoko mjerilo koje je Bog postavio pred nas i više ne ostati zakržljali u vjerskom životu! Kakve bi se zrake svjetla širile u svijetu u obliku dobrih djela kada bismo postali onakvi nositelji svjetla kakve Bog želi! (Review and Herald, 14. srpnja 1891.)