Neiscrpna dobra

“Da postignu bogat i pun uvid u pravu spoznaju Božje Tajne: Krista, u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja.” (Kološanima 2,2.3)
Krist je rekao: “Sve što god Otac ima pripada meni. … Ja i Otac jedno smo.” (Ivan 16,15; 10,30) “I ja vama predajem kraljevstvo.” (Luka 22,29 — Varaždinska Biblija) Gospodin Isus stavlja svoje ruke na vječno Božje prijestolje sa svom lakoćom i pouzdanjem onoga koji vlada i upravlja, stavljajući na svoju glavu božansku krunu. On sjedi s desne strane Bogu i prima vrhovnu čast kao i Bog, slavu koju je imao prije postanka svijeta. On dijeli svoje darove svima koji ih vjerom primaju. … Mi imamo neiscrpnu zalihu, ocean ljubavi u Bogu našeg spasenja. On je stavio u Kristove ruke sve bogatstvo nebeskih izvora i kaže: “Sve ovo je za ljude, da bi uvjerilo palog, grešnog čovjeka u moju ljubav … i da ja radim i da ću raditi za njegovu sreću.” Sreća je za čovjeka da poznaje Boga i Isusa Krista kojega je On poslao. Riječ je postala tijelo i nastanila se među nama da bi učinila dostupnim ovu golemu zalihu svega dobrog. Svaki dar On je poškropio svojom vlastitom krvlju. … Dar slanja Isusa na naš svijet izraz je Njegove milosti koju sâm Bog ne može nadići. … Ali jedno je Bogu nemoguće — moć da pomrači veličinu svojeg dara kojim je pokazao ljubav prema palom čovjeku. … Da je Bog Otac došao na naš svijet i živio među nama ponizivši sebe, zaklanjajući svoju slavu kako bi se čovječanstvo moglo ugledati na Njega, zapis koji imamo o Kristovom životu ne bi se promijenio. … U svakom Isusovom djelu, u svakoj Njegovoj pouci mi trebamo vidjeti, čuti i prepoznati Boga. Ono što vidimo, čujemo i osjećamo, Očev je glas i pokret. Ali jezik je toliko slab! Ja pjevam s Ivanom i kličem: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo!” (1. Ivanova 3,1) (Letter 83, 1895.)