Krist je naša poruka

“Jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga.” (1. Korinćanima 2,2)
Težište naše poruke trebalo bi biti na poslanju i životu Isusa Krista. Neka se razmišlja o Kristovom poniženju, samoodricanju, pokornosti i poniznosti kako bi ponosita i sebična srca mogla vidjeti razliku između sebe i Uzora i da bi se mogla poniziti. … Opišite, ako to ljudski jezik može, poniženje Božjeg Sina, ali nemojte misliti da ste dosegli vrhunac kada Ga budete vidjeli kako mijenja prijestolje svjetla i slave koje je dijelio s Ocem za čovječanstvo. On je sišao s Neba na Zemlju i dok je bio na Zemlji, ponio je Božje prokletstvo kao sigurnost za pali rod. On to nije bio primoran učiniti. Sâm je odlučio ponijeti Božji gnjev koji je čovjek izazvao. … On je odlučio podnijeti okrutno ruganje, ismijavanje, bičevanje i razapinjanje. … Postao je “poslušan do same smrti“, ali način na koji je umro zaprepastio je cijeli svemir jer je bio gori čak i od smrti na križu. Krist nije bio neosjetljiv na poniženje i sramotu. On ih je osjetio do same srži. Osjetio ih je dublje i jače nego što mi možemo osjetiti patnju, budući da je Njegova narav bila uzvišenija, čistija i svetija od naravi grešnog roda zbog kojeg je patio. On je bio nebesko Veličanstvo, bio je jednak s Ocem, bio je Zapovjednik anđeoske vojske, pa ipak je umro zbog čovjeka najtežom smrću, okružen poniženjem i prijekorom. O, kad bi ohole ljudske uši mogle ovo shvatiti! O, kad bi mogle pojmiti značenje otkupljenja i shvatiti Isusovu pokornost i smjernost! … Darovi Onoga koji ima svu moć na Nebu i na Zemlji nalaze se u Božjoj djeci. Darovi su toliko dragocjeni da dolaze do nas skupocjenom žrtvom Otkupiteljeve krvi, darovi koji će zadovoljiti i najdublje čežnje srca, darovi koji traju čitavu vječnost, koje će primiti i u njima uživati svi koji dođu k Bogu kao mala djeca. (Review and Herald, 11. rujna 1888.)