Ogrnuti Njegovim savršenstvom

“Da, dječice, sad ostanite u njemu, da se sinovski pouzdamo kad se pojavi i da nas, posramljene, ne odbaci od sebe o svom dolasku!” (1. Ivanova 2,28)
Isus je došao na svijet da spasi grešnike, ne u njihovim grijesima nego od njihovih grijeha i da ih posveti istinom; i da bi On mogao postati naš savršeni Spasitelj, mi moramo stupiti u zajednicu s Njim osobnim činom vjere. Krist je izabrao nas i mi moramo izabrati Njega, i ovim izborom postajemo sjedinjeni s Njim i od tog trenutka trebamo živjeti ne sebi, nego Onome koji je umro za nas. Ali ova zajednica može se očuvati samo neprestanim bdjenjem da ne bismo pali u kušnju i učinili drugačiji izbor, jer mi smo uvijek slobodni da nađemo drugog gospodara ako želimo. Zajednica s Kristom znači nepokolebljivu odanost Njemu u svakom djelu i misli. … Mi se trebamo smatrati dijelom Kristove obitelji i trebamo Ga slijediti kao poslušna djeca. Pošto smo posvojeni u Božju obitelj, zar nećemo poštovati našeg Oca i rodbinu? … Mi moramo zametnuti nepokolebljivo neprijateljstvo između naše duše i našeg neprijatelja, a moramo otvoriti srce za silu i utjecaj Duha Svetoga. Želimo se ograditi od Sotonine tame, ali dopustimo nebeskoj svjetlosti da nas obasjava. Mi želimo postati toliko osjetljivi na sveti utjecaj da i najtiši Isusov šapat pokrene našu dušu. … Tada ćemo s radošću tvoriti Božju volju, i Krist će nas prihvatiti pred Ocem i pred nebeskim anđelima kao one koji žive u Njemu. … Ali mi se nećemo hvaliti svojom svetošću. Kako budemo imali jasniji pogled na Kristovu besprijekornu i vječnu čistoću, osjećat ćemo se kao Daniel kada je vidio Gospodnju slavu i rekao: “Lice mi problijedje.” (Daniel 10,8) Mi ne možemo reći: “Ja sam bezgrešan“, sve dok se naše pokvareno tijelo ne promijeni i oblikuje prema Njegovom slavnom tijelu. Ali ako neprekidno slijedimo Isusa, naša je blažena nada da ćemo stajati pred Božjim prijestoljem bez ljage, bez nabora ili bilo čega takvog, potpuni u Kristu, ogrnuti Njegovom pravednošću i savršenstvom. (Signs of the Times, 23. ožujka 1888.)