Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Luka 9”.
1 Tada sazva dvanaestoricu svojih učenika te im dade moć i vlast nad svim zlodusima i da ozdravljaju od bolesti. 2 I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i iscjeljivati bolesne. 3 I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapova, ni torbe, ni kruha, ni novca, niti imajte po dvije haljine! 4 I u koju god kuću uđete, ondje ostajte i odande izlazite! 5 I koji god vas ne prime, izlazeći iz grada onoga otresite i prašinu sa svojih nogu za svjedočanstvo protiv njih.« 6 A oni izađoše: prolazili su po selima navješćujući evanđelje i ozdravljajući posvuda. 7 A dočuo i Herod, četverovladar, za sve što se događa po njemu pa se nađe u nedoumici, jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih, 8 neki pak da se pojavio Ilija, a drugi da je ustao jedan od starih proroka. 9 I reče Herod: »Ivanu ja odrubih glavu. A tko je onda ovaj o kojemu ja slušam takve stvari?« I nastojao je vidjeti ga. 10 Apostoli se vrate i ispripovjede mu sve što su učinili. Povede ih sa sobom i povuče se u osamu, na pusto mjesto kod grada zvanog Betsaida. 11 No mnoštvo to sazna pa pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i iscjeljivaše one kojima je trebalo ozdravljenje. 12 A dan se poče bližiti kraju. Tada pristupe Dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke da se sklone i nađu jela, jer smo ovdje na pustome mjestu.« 13 A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni pak rekoše: »Mi nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da sami odemo kupiti hranu za sav ovaj puk.« 14 Bijaše naime oko pet tisuća muževa. A on reče svojim učenicima: »Posjednite ih u skupinama po pedeset.« 15 Tako i učiniše, i posjedaše sve. 16 A on uze tih pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, blagoslovi ih i razlomi te davaše učenicima da stave pred mnoštvo. 17 I svi jedoše, i nasitiše se. A od ulomaka što im je preteklo nakupi se dvanaest košara. 18 I dogodi se, dok je molio nasamo, da s njim bijahu učenici. I upita ih govoreći: »Što za me kaže mnoštvo, tko sam?« 19 A oni, odgovorivši, rekoše: »Jedni da si Ivan Krstitelj, drugi pak da si Ilija, a treći da je ustao neki od starih proroka.« 20 A on im reče: »A što vi za me kažete, tko sam?« A Petar, odgovorivši, reče: »Krist Božji!« 21 A on im zaprijeti i zapovjedi da to nikomu ne kažu, 22 rekavši: »Sinu Čovječjemu valja mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina i velesvećenikā i knjižnikā, i biti ubijen, i treći dan uskrsnuti.« 23 A svima govoraše: »Hoće li tko za mnom poći, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzme svoj križ, i neka me slijedi. 24 Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko god izgubi život svoj mene radi, taj će ga spasiti. 25 Ta što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? 26 Jer tko god se postidi mene i mojih riječi, toga će se postidjeti Sin Čovječji kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. 27 A kažem vam uistinu: ima nekih od ovdje nazočnih koji neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega.« 28 A dogodi se, oko osam dana nakon tih besjeda, da uze sa sobom Petra i Ivana i Jakova, te uzađe na goru da se pomoli. 29 I dok se molio, izgled lica njegova posta drugačiji, a odjeća njegova bjelinom zablista. 30 I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija, 31 koji se ukazaše u slavi i govorahu o njegovu odlasku što se imao ispuniti u Jeruzalemu. 32 No Petra i one s njim bijaše svladao san. A kad se probudiše, ugledaše slavu njegovu i dva čovjeka koji stajahu s njim. 33 I dogodi se, dok su se oni rastajali od njega, da Petar reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Pa načinimo tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji.« Nije znao što govori. 34 A dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. A oni se, ušavši u oblak, prestrašiše. 35 I dođe glas iz oblaka govoreći: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Njega slušajte!« 36 I kad glas prođe, Isus se nađe sam. I oni zašutješe i nikomu onih dana nisu ispripovjedili ništa što su vidjeli. 37 A dogodi se, kad su sutradan sišli s gore, da mu izađe ususret veliko mnoštvo. 38 Kad gle, neki čovjek iz mnoštva povika govoreći: »Učitelju, molim te, pogledaj na sina mojega: jedinac mi je, 39 a gle, duh ga obuzima pa odjednom počne vikati; trese njime, a on se pjeni. I jedva da odstupi od njega pošto ga svega skrši. 40 I zamolio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše. 41 A Isus, odgovorivši, reče: »O naraštaju nevjerni i iskvareni! Dokle li ću biti s vama i dokle vas podnositi? Dovedi ovamo sina svojega!« 42 A dok je on još prilazio, zloduh ga obori i potrese. A Isus zaprijeti nečistomu duhu te iscijeli dječaka i preda ga njegovu ocu. 43 I svi su se divili veličanstvenosti Božjoj. A dok su se svi čudili svemu što je učinio, reče Isus svojim učenicima: 44 »Vi u uši svoje stavite ove riječi — jer Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudima.« 45 No oni nisu razumjeli tu besjedu i bijaše skrivena od njih, tako da je ne shvatiše, a bojahu ga se o toj besjedi pitati. 46 Tada uđe u njih misao tko bi od njih bio najveći. 47 A Isus, vidjevši tu misao srca njihova, uze dijete, postavi ga uza se 48 i reče im: »Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. I tko god mene primi, prima onoga koji me posla. Jer tko je najmanji među vama svima, taj će biti velik.« 49 A Ivan, odgovorivši, reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni zloduhe. I zabranismo mu jer te ne slijedi s nama.« 50 I reče mu Isus: »Ne branite mu! Jer tko nije protiv nas, za nas je.« 51 A dogodi se, kad su se navršili dani da bude uznesen, da on upravi svoje lice putu za Jeruzalem. 52 I posla glasnike pred licem svojim. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da priprave za nj. 53 I ne primiše ga jer mu lice bijaše upravljeno putu za Jeruzalem. 54 A kad to vidješe njegovi učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da reknemo ognju neka siđe s neba i zatre ih, kako je i Ilija učinio?« 55 A Isus, okrenuvši se, prekori ih i reče: »Ne znate vi kakva ste duha! 56 Ta Sin Čovječji nije došao uništiti ljudske živote, nego spasiti.« I odoše u drugo selo. 57 A dogodi se, dok su išli putem, da mu netko reče: »Slijedit ću te kamo god pošao, Gospodine!« 58 I reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.« 59 A drugomu reče: »Slijedi me!« A on reče: »Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svojega oca.« 60 A Isus mu reče: »Pusti mrtve neka pokopaju svoje mrtve! A ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje!« 61 A reče i drugi: »Slijedit ću te, Gospodine! No dopusti mi da se najprije oprostim sa svojim ukućanima.« 62 A Isus mu reče: »Nijedan koji svoju ruku stavi na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«