Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 10”.
1 A u Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, stotnik čete zvane Italska, 2 pobožan i bogobojazan zajedno sa svim domom svojim. Davao je i mnogu milostinju puku i molio se Bogu svagda. 3 On u viđenju, oko devete ure dana, jasno vidje anđela Božjega gdje dolazi k njemu te mu reče: »Kornelije!« 4 A on uprije pogled u nj te prestrašen reče: »Što je, gospodine?« A ovaj mu reče: »Tvoje su molitve i milostinje tvoje uzašle kao podsjetnica pred Boga. 5 I pošalji sada ljude u Jopu pa dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6 On je gost kod nekog Šimuna Kožara, čija je kuća uz more. On će ti reći što ti valja činiti.« 7 A kad je anđeo koji je govorio Korneliju otišao, ondozva dvojicu od svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od onih koji su mu bili dodijeljeni. 8 Sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. 9 A sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uzađe Petar na krov pomoliti se. 10 I ogladnje pa se zaželje okusiti nešto. No dok su oni pripravljali, on pade u zanos. 11 I gledaše nebo otvoreno i neku posudu — poput velika platna svezana s četiriju krajeva — gdje silazi na nj i spušta se na zemlju. 12 U njoj bijahu svakovrsni četveronošci zemaljski, i zvijeri, i gmazovi, i ptice nebeske. 13 I dođe k njemu glas: »Ustani, Petre! Zakolji i pojedi!« 14 A Petar reče: »Nipošto, Gospodine! Jer nikad ne pojedoh ništa pogano ili nečisto.« 15 I glas će mu opet, po drugi put: »Što je Bog očistio, ti ne zovi poganim.« 16 To se dogodilo triput — i posuda ponovno bȋ uzeta u nebo. 17 A dok se Petar u sebi dvoumio što bi imalo značiti to viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojaviše se na vratima. 18 Zovnu pa upitaju je li ondje gost Šimun prozvan Petar. 19 A dok je Petar razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo te traže trojica ljudi.20 Nego ustani, siđi i pođi s njima ništa ne premišljajući; jer ja sam ih poslao.« 21 Tada Petar siđe k tim ljudima koje k njemu posla Kornelije te reče: »Evo, ja sam onaj kojega tražite. Koji je razlog zbog kojeg ste ovdje?« 22 A oni rekoše: »Kornelije, stotnik, čovjek pravedan i bogobojazan i s dobrim svjedočanstvom od sveg naroda židovskog, primi uputu od svetog anđela da te dozove u svoj dom i čuje riječi od tebe.« 23 Tada ih pozva unutra i ugosti. A sutradan Petar otiđe s njima. Pridruže mu se i neki od braće iz Jope. 24 I drugi dan dođoše u Cezareju. A Kornelije ih je čekao sazvavši svoju rodbinu i bliske prijatelje. 25 I kad je Petar ušao, Kornelije mu izađe u susret, padne mupred noge i pokloni se. 26 A Petar ga podiže govoreći: »Ustani! I ja sȃm sam čovjek!« 27 I razgovarajući s njime, uđe i nađe mnoge sabrane 28 te im kaza: »Vi znate kako je čovjeku Židovu zabranjeno družiti se s inoplemenikom, ili dolaziti k njemu, ali meni Bog pokaza da nijednog čovjeka ne zovem poganim ili nečistim. 29 Zato, pozvan, i dođoh bez pogovora. Pitam vas dakle: s kojim me razlogom pozvaste?« 30 A Kornelije kaza: »Otprije četiri dana sve do ovoga časa bijah u postu. I o devetoj uri molio sam u svojoj kući: kad gle, neki čovjek u sjajnoj odjeći stade preda me 31 i kaza: ‘Kornelije, uslišana je tvoja molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom. 32 Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna Kožara, uz more. On će, kad dođe, govoriti s tobom.’ 33 Stoga smjesta poslah k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada smo dakle svi mi pred Bogom da čujemo sve što ti je Bog naložio.« 34 Tada Petar otvori usta te reče: »Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35 nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj koji se njega boji i čini pravdu. 36 Riječ koju posla sinovima Izraelovim evanđeljem navješćujući mir po Isusu Kristu (on je Gospodar sviju), 37 tu riječ vi znate; što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje propovjedi Ivan: 38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i silom, njega koji je prolazio čineći dobro i iscjeljujući sve kojima bijaše ovladao đavao — jer Bog bijaše s njime. 39 I mi smo svjedoci svega što učini i u zemlji židovskoj i u Jeruzalemu. Njega smaknuše objesivši ga o drvo. 40 Ovoga Bog uskrisi treći dan i dade mu da se očituje: 41 ne svemu puku, nego svjedocima, onima koje Bog unaprijed izabra — nama koji smo s njim jeli i pili pošto on uskrsnu od mrtvih. 42 I zapovjedi nam propovjediti puku i posvjedočiti: to je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! 43 O njemu svjedoče svi proroci da po imenu njegovu svaki koji vjeruje u nj prima oproštenje grijeha.« 44 Još dok je Petar govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali riječ. 45 A vjerni iz obrezanja, koji su došli s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46 Jer su ih čuli gdje govore u jezicima i veličaju Boga. Tada Petar odgovori: 47»Može li tko zabraniti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« 48 I naredi im da se krste u ime Gospodinovo. Tada ga zamole da ostane nekoliko dana.