Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 17”.
1 A prošavši Amfipol i Apoloniju, dođoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. 2 I Pavao po svom običaju uđe k njima te je tijekom triju subota raspravljao s njima polazeći od Pisama. 3 Razlagao je i dokazivao kako je trebalo da Krist pretrpi i uskrsne od mrtvih, i da je taj Krist »Isus kojeg vam ja navješćujem«. 4 I neki se od njih uvjeriše te se priključiše Pavlu i Sili: i veliko mnoštvo pobožnih Grka i nemalo uglednih žena. 5 No zavist obuze nevjerne Židove pa pokupiše neke od besposličara, zle ljude, te skupivši mnoštvo, uzbuniše grad. I nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da ih izvedu pred puk. 6 No kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: »Oni što su svijet uzbunili, tȋ su i ovamo došli. 7 Jason ih je primio. I svi oni rade protiv carskih odredaba govoreći da postoji drugi kralj — Isus.« 8 Tako uznemiriše svjetinu i gradske glavare koji su ovo čuli 9 te ih pustiše pošto uzeše jamčevinu od Jasona i ostalih. 10 A braća su odmah noću poslala i Pavla i Silu u Bereju. Oni, čim stigoše, odoše u židovsku sinagogu. 11 Ovi pak bijahu plemenitiji od onih u Solunu. Oni primiše Riječ sa svom spremnošću te su danomice istraživali Pisma, je li to tako. 12 Stoga mnogi od njih uzvjerovaše, nemalo uglednih grčkih i žena i muževa. 13 No kad su Židovi iz Soluna doznali da je Pavao i u Bereji navijestio riječ Božju, dođoše te i ondje uskomešaše mnoštvo. 14 A braća tada odmah pošalju Pavla kao da ide na more. I Sila i Timotej pak ostadoše ondje. 15 A oni što su pratili Pavla dovedoše ga do Atene te, primivši zapovijed za Silu i Timoteja da što brže dođu k njemu, odoše. 16 A dok ih je Pavao u Ateni iščekivao, duh se njegov razdraži u njemu promatrajući kako je grad pun kumira. 17 Raspravljao je tako u sinagogi sa Židovima i pobožnicima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. 18 A neki od epikurejskih i stoičkih filozofa raspravljahu s njime. I jedni govorahu: »Što bi ovaj brbljavac htio kazati?« Drugi pak: »Čini se da je navjestitelj tuđih bogova.« Jer im je evanđeljem navješćivao Isusa i uskrsnuće. 19 Uzeše ga i odvedoše na Areopag govoreći: »Možemo li doznati kakav je to novi nauk što ga ti govoriš? 20 Ta nekim čudnim stvarima puniš nam uši. Željeli bismo stoga doznati što bi to imalo biti.« 21 A svi Atenjani i tuđinci pridošlice ni na što drugo ne trate vrijeme nego da kažu ili čuju što novo. 22 Tada Pavao stade posred Areopaga te kaza: »Ljudi, Atenjani! U svemu ste, kako vidim, veoma praznovjerni. 23 Prolazeći naime i promatrajući vaše svetinje, nađoh i oltar na kojem je napisano: Nepoznatomu Bogu. Koga dakle ne znajući štujete, toga vam ja navješćujem. 24 Bog koji stvori svijet i sve što je na njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima 25 niti ga ljudske poslužuju ruke, kao da bi što trebao on koji svima daje život i dah i sve. 26 I od jedne krvi stvori svaki ljudski narod da prebiva po svem licu zemlje pošto omeđi unaprijed postavljena vremena i međe prebivanja njihova, 27 da traže Gospodina ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas. 28 Ta u njemu živimo i mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: ‘Ta i rod smo njegov.’ 29 Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu ili srebru ili kamenu — umjetničkoj tvorevini i čovječjoj zamisli. 30 Zanemarivši dakle vremena neznanja, Bog sada zapovijeda ljudima svima i svagdje da se pokaju, 31 jer je ustanovio dan u koji ima suditi svijetu po pravdi, po čovjeku kojega odredi pruživši jamstvo svima uskrisivši ga od mrtvih.« 32 No kad čuše »uskrsnuće mrtvih«, jedni se rugahu, a drugi rekoše: »Opet ćemo te o tome slušati.« 33 I tako Pavao izađe između njih. 34 A neki ljudi prionuše uza nj i uzvjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit i žena imenom Damara i drugi s njima.