„Tko vjeruje u Sina, ima život vječni.“ (Ivan 3,36)
Prava Božja djeca vjeruju i nisu sumnjalice niti spadaju među one koji stalno nešto prigovaraju. … Tijekom svih vjekova i u svakom narodu oni koji su vjerovali da ih Isus može i hoće spasiti od grijeha spadali su među Božje izabranike; oni su Njegovo posebno blago. …
Gospodin je svojim Svetim Duhom milostivo otvorio našem razumijevanju bogatu istinu, a mi trebamo uzvratiti odgovarajućim djelima pobožnosti i odanosti, u skladu s najvećim prednostima i pravima koja smo dobili. Gospodin želi pokazati milosrđe svojem narodu, udijeliti mu dublju spoznaju svojega očinskog karaktera, svoje dobrote, milosti i ljubavi. On mu želi pokazati svoju slavu i ako nastavio upoznavati Boga, saznat će da su Njegovi izlasci pripremljeni kao zora.
Božji narod ne treba stajati na sveopćem tlu, nego na svetom tlu evanđeoske istine. On treba držati korak sa svojim Vođom stalno gledajući na Isusa, „poslanika i velikog svećenika svoje vjere“, stupajući naprijed i prema Nebu i nemajući nikakve zajednice s bezrodnim djelima tame. …
Božja djeca imaju prednost da budu izbavljena od vlasti želja tijela i da sačuvaju svoj posebni, nebeski karakter po kojemu se razlikuju od onih koji vole ovaj svijet. Po svojem moralnom ukusu, po svojim običajima i navikama, ona su odvojena od svijeta. Tko su ta Božja djeca? Ona su pripadnici kraljevske obitelji, kraljevski narod, poseban narod, koji daje slavu Onome koji ga je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo. …
Zar neće oni kojima su povjerene riznice istine, cijeniti najveće prednosti svjetla i prava koja su im darovana žrtvom Božjega Sina na golgotskom križu? Nama će biti suđeno prema svjetlu koje nam je darovano, pa zato nećemo imati nikakvog izgovora kojim bismo opravdali svoje ponašanje. Pred nas je stavljen Put, Istina i Život. …
Svoju volju mi trebamo pokoriti Gospodnjoj volji i čvrsto odlučiti da ćemo se uz pomoć Njegove milosti osloboditi od grijeha. (Review and Herald, 1. kolovoza 1893.)