Pomoć jedino u Kristu

20. 01. 2019.

“Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.” (Izaija 41,10)

Znam da će svi koji su spašeni za Božje kraljevstvo morati voditi bitke protiv Sotone. Znam također da će se on poslužiti svim sredstvima da bi vas sačuvao za sebe, jer preko vas može i nas ožalostiti, obeshrabriti i nametnuti nam breme brige. Ipak, radujem se svakom pismu koje smo primili, u kojem izražavate svoju odlučnost da ustrajete i borite se u dobroj borbi vjere. Kažete da volite Isusa i namjeravate posvetiti svoj život Njegovoj službi. Kakva plemenita odluka!

Što više očuvate svoju kršćansku čestitost i budete poznavali i razumjeli put života i spasenja, to će manje svjetovnog biti u vama. Što više budete poznavali Isusa, više ćete željeti spoznati, i sve ćete se više osjećati kao neznalice u pogledu onoga što ima vječnu vrijednost. Potreban nam je ispravan, poučljiv duh, spreman da u Kristovoj školi usvaja pouke o poniznosti i krotkosti. “Učite od mene,” rekao je nebeski Učitelj, “tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,29.30)

Međutim, kad želimo nositi vlastito breme i sami izrađujemo jaram za svoj vrat, tada jaram postaje grub, a breme teško. Potrebna nam je Kristova krotkost i onda nam sitnice neće smetati. Možemo biti gorljivi u radu, ali to nije sve što nam treba. Potrebno nam je pravo kršćansko suosjećanje. Naše “ja” i naša volja trebaju biti podređeni Kristovoj volji. Trebamo gledati samo na Božju slavu. Na umu nam uvijek treba biti Božja slava i čast.

Ispravnost naših načela bit će prokušana i pokazat će se snaga naše odanosti. Voljela bih da svi mogu vidjeti onako kako sam ja vidjela prepredeno, odlučno, ustrajno djelovanje Sotone u namjeri da iskuša i prevari. Njegova budnost nikad ne popušta. On ima slobodan pristup dušama zato što one ne obraćaju previše pozornosti na opomene koje im Bog upućuje. … Tako mnogo njih upravo poziva neprijatelja da ih kuša. Oni su tako bezbrižni da postaju lak plijen. Ostavljaju širom otvoren hram duše i pozivaju ga da uđe, dovodeći sebe u situaciju da budu uhvaćeni u zamku. …

Mi trebamo ostati upravo onakvi kakvima nas je Bog stvorio, trebamo prikupljati božanske zrake svjetla od Sina Pravednosti i svijetliti usred moralne tame koja pokriva zemlju. (Letter 8a, 20. siječnja, 1879. — pismo Edsonu i Emmi White)