“Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem! … Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!” (Psalam 100,2-4)
Neka svaki član crkve klekne pred Bogom dok se nalazi u Njegovom hramu, i neka Mu posveti svoj vlastiti život koji je On kupio Kristovom krvlju. …
Bog će blagosloviti sve koji Mu se na taj način pripremaju služiti. Oni će razumjeti što znači imati obećanje Duha, jer su primili Krista vjerom. Kristova vjera znači mnogo više od oprosta grijeha. Ona podrazumijeva uklanjanje naših grijeha i popunjavanje te praznine Duhom Svetim. Ona podrazumijeva božansko prosvjetljenje, radovanje u Bogu. Ona podrazumijeva srce ispražnjeno od sebe i blagoslovljeno Kristovom stalnom prisutnošću. Potrebna su nam oživljujuća svojstva kršćanstva, a kada ih budemo posjedovali, crkva će biti živa, aktivna i djelotvorna. Rast će u milosti jer će svijetle zrake Sunca Pravednosti prožimati odaje uma.
Ne unosimo sumornost nevjerovanja u crkvu. Ukrasimo svoje svjetiljke, tražeći svježu zalihu ulja prije nego što prekoračimo prag. Naše je pravo i naša prednost da odbacimo sumornu utučenost. Kad idemo u molitveni dom, možemo ići s radošću, jer — zar se nećemo tu sresti s Bogom i Njegovim narodom? …
Neka nikakva kritika ne uđe u vaš um da vas muči, jer je onda Sotona blizu. On će taj posao raditi i bez vaše pomoći. Odbijte suradnju s tužiteljem braće. Prikupite svaku zraku svjetla, a onda potražite one kojima je potrebna pomoć i pružite im to svjetlo. Bog kaže: “Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe da mi se napuni kuća!” (Luka 14,23) …
Gospodin će obilno blagosloviti svoje okušane i izabrane sluge ako budu surađivali s Njim. Kad je Duh Sveti sišao na blagdan Pedesetnice, bilo je to kao nalet silnog vjetra. On nije bio poslan u ograničenoj mjeri, jer je ispunio čitav prostor u kojem su se učenici nalazili. Tako će On biti darovan i nama kad naša srca budu spremna da Ga prime. …
Kad se sastanete s Gospodinom, recite: Ja sam u Gospodnjem domu i želim odagnati sve zlobne misli, sve nepovjerenje i gunđanje protiv moje braće. Ovdje se sastajemo s Bogom koji “je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3,16). (Manuscript 2, 24. siječnja 1899. — “Potreba za većim posvećenjem”)