“Tada Petar, pristupivši mu, reče: ‘Gospodine, koliko puta može sagriješiti brat moj protiv mene pa da mu oprostim? Do sedam puta?’ Kaže mu Isus: ‘Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.’” (Matej 18,21.22 — Varaždinska Biblija)
Kad bi Gospodin postupao prema ljudskom rodu isto onako kao što ljudi postupaju jedni prema drugima, svi bismo bili uništeni. Ali On je strpljiv, blag i suosjećajan, spreman da nam oprosti naše prijestupe i grijehe. Kad Ga potražimo svim srcem, naći ćemo Ga. …
Krist je nositelj naših grijeha, Onaj koji neprestano oprašta bezakonje i zlo. Milost, podnošenje i strpljenje — to je slava Njegovog karaktera. Kad se Mojsije molio Gospodinu: “Pokaži mi svoju slavu”, On mu je odgovorio: “Učinit ću da prođe sve dobro moje ispred tebe.” Međutim, ono što je Petra navelo da postavi to pitanje bile su pouke koje je Krist prethodno dao u vezi s crkvenom disciplinom.
Prema hebrejskim pravilima, ljudi su bili dužni oprostiti pet uvreda i Petar je smatrao da je, predloživši da oprosti sedam puta, dosegnuo granicu ljudskog strpljenja. Ali Isus je htio da on razumije kako oni koji imaju božanski um, koje prožima božanski duh, opraštaju bez ograničenja. Osnova plana spasenja, a to je ljubav, načelo je koje ljudski rod mora provoditi u život. Da je Krist ograničio milost, suosjećanje i opraštanje na određeni broj grijeha, kako bi malo ljudi bilo spašeno!
Ali Kristova milost u opraštanju ljudskih bezakonja uči nas da moramo neograničeno opraštati nepravde i grijehe koje naši bližnji čine protiv nas. Krist je svojim učenicima dao tu pouku kako bi ispravio zla koja su svojim pravilima i primjerom naučavali i prakticirali oni koji su u to vrijeme tumačili Svete spise.
Načelo po kojem je Krist postupao nastojeći planom spasenja obnoviti ljudski rod, bilo je isto ono načelo koje i Njegovi sljedbenici moraju provoditi pri uzajamnom ophođenju kad se nađu u crkvi. Ta pouka trebala bi također utisnuti u naš um činjenicu da Nebo ne možemo dostići vlastitim zaslugama, već jedino Božjom čudesnom milošću i strpljenjem prema nama.
Čovjek se može spasiti samo zahvaljujući Božjem čudesnom strpljenju u opraštanju njegovih mnogobrojnih prijestupa i grijeha. Ali oni koji su blagoslovljeni Božjom milošću, trebaju pokazivati isti duh opraštanja i podnošenja prema svima koji tvore Gospodnju obitelj. (Letter 30, 29. siječnja 1895. — “Bratu Hardyju”)