“Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?” (Marko 8,36.37)
Svrha otkupljenja nije samo uklanjanje grijeha, već i vraćanje čovjeku duhovnih darova, izgubljenih zbog sile grijeha koja sprečava rast. Novac se ne može ponijeti u budući život, on tamo neće biti potreban. Ali dobra djela učinjena kako bi se duše zadobile za Krista, vjerno ulaganje blaga koje nam je Bog povjerio — to se prenosi u nebeske dvorove. Oni koji sebično troše Gospodnja dobra na sebe ostavljajući svoje siromašne bližnje bez pomoći, koji ne unapređuju Božje djelo na ovom svijetu, sramote svojeg Stvoritelja. “Potkradanje Boga”, upisano je pokraj njihovog imena.
Siromaštvo nije grijeh ako ga ljudi ne navuku na sebe svojom nemarnošću. Čak i tada, ako se pokaju, bit će im oprošteno. … Oni koji vjeruju u Isusa kao u svojega Spasitelja, čak i ako zauzimaju skroman položaj u svijetu, baštinici su Božji i subaštinici vječne baštine s Kristom. Oni imaju policu osiguranja za vječni život.
Pošto je nabrojio prednosti onih koji sabiru neprestano dodajući kršćanske osobine svojem karakteru, apostol Petar izjavljuje da će im ih Bog višestruko umnožiti: “Milost vam i mir u obilju po pravoj spoznaji Boga i našega Gospodina Isusa! Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći. Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi. Zbog toga uložite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće! Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista. Komu ove kreposti nedostaju, on je slijep, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prošlih grijeha. Zato, braćo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist učvrstite svoj poziv i izbor! Radeći tako, sigurno nećete nigda pasti. Tako će vam se, naime, pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (2. Petrova 1,2-11) To je naša polica životnog osiguranja. Zar nećemo raditi prema Božjem planu da bismo je osigurali?
Čovjek je uvijek drag Božjem srcu. Stvoritelj svijeta milostivo prilazi sve bliže i bliže ljudima iz svakog naroda koji prime Isusa kao svojeg Spasitelja. …
Ono što se visoko cijeni pred ljudima, mrsko je u Božjim očima. Krist pita: “Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?” (Marko 8,36.37) (Manuscript 6, 31. siječnja 1899. — “Ubogi bogataš”)