„Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.“ (Postanak 9,13-15)
Prije nekog vremena imali smo prednost promatrati jednu od najljepših duga koje smo ikada vidjeli. Mi smo često posjećivali umjetničke galerije i divili se vještini koju su umjetnici pokazivali u prikazivanju Božjeg velikog luka obećanja. ….
I dok smo promatrali ovu dugu, pečat i znak Božjeg obećanja koje nam je dao da oluja Njegovog gnjeva neće više opustošiti naš svijet vodama potopa, pomislili smo da i druge, a ne samo smrtne oči gledaju ovu prekrasnu sliku. Anđeli se raduju dok promatraju ovaj dragocjeni zalog Božje ljubavi prema nama. Gleda je Otkupitelj svijeta jer se preko Njega pojavila ova duga na nebesima kao zalog zavjetnog obećanja koje smo dobili. I sam Bog gleda na dugu u oblacima i podsjeća se na svoj vječni Savez sklopljen između Njega i nas.
Nakon što je na strašan način pokazao svoj osvetnički gnjev prilikom uništenja starog svijeta potopom, Bog je znao da će oni koji su bili spašeni od opće propasti uvijek iznova osjećati strah kada vide kako se nagomilavaju oblaci, odjekuju gromovi i sijevaju munje, da će zvuci oluje i izlijevanje voda s neba izazivati užas u njihovim srcima jer će misliti da na njih dolazi novi potop.
Noina obitelj je s divljenjem i pobožnim strahopoštovanjem gledala ovaj znak Božje milosti na nebu. Duga je prikazivala Kristovu ljubav koja okružuje svijet i uzdiže se do najvišeg neba povezujući ljudski rod s Bogom, spajajući Nebo i Zemlju.
I dok promatramo prekrasni prizor, možemo biti radosni u Gospodinu, sigurni da i On sam gleda ovaj znak svojeg Saveza i dok gleda, sjeća se svoje djece na Zemlji kojoj ga je dao. Njihove nevolje, opasnosti i stradanja nisu skriveni od Njega. Mi se možemo radovati u nadi jer je duga Božjeg saveza iznad nas. On nikada neće zaboraviti djecu o kojoj se brine. Kako je teško umu smrtnih ljudskih bića shvatiti neobičnu Božju ljubav i nježnost i Njegovu neusporedivu ljubaznost kada je rekao: „U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.“ (Review and Herald, 26. veljače 1880.)