“Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: ‘Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!’” (Matej 26,39)
Mi možemo odrediti svoj smjer u životu na osnovi vlastitih ambicija ili nekih sebičnih ciljeva. Međutim, Gospodin poznaje kraj od početka. On zna kakav odnos svaki čovjek treba održavati s Njim i sa svojim bližnjima. Gospodin vidi hoće li povezanost jednog čovjeka s određenom vrstom ljudi štetno utjecati na one s kojima se druži. Taj čovjek možda ne može jasno sagledati sve od uzroka do posljedice. Ljudi s kojima on stupa u dodir možda mu neće pomoći kad mu bude potrebno.
Uzajamno povezivanje izvjesnih elemenata može dovesti do nepovoljnih rezultata. Prema tome, čovjek se ne može osloniti na vlastitu prosudbu. Iskustvo će ga uvjeriti da je pogriješio. Gospodin smjera ono što će biti od najveće duhovne dobrobiti za čovjeka koji se nalazi u neizvjesnosti, spreman da se prihvati nekog novog pothvata koji podrazumijeva više nego što on može i naslutiti. Što bi takav trebao učiniti? Njegova jedina sigurnost je u tome da svoje prioritete i planove ostavi po strani i kaže: “Neka ne bude moja, već tvoja volja, Gospodine.” …
U najmanjem kao i u najvećem, prvo i osnovno pitanje glasi: Što je Božja volja u vezi s tim — jer je Njegova volja moja volja. “Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.” (1. Samuelova 15,22) Tko vam može nauditi ako idete za onim što je dobro? Bog može od nekoga zahtijevati da obavlja posao ili da zauzme položaj koji je posebno težak i zahtjevan. Gospodin za njega ima određeni posao i on riskira svoj život, svoj budući vječni život, dok se tu nalazi. U takvom se položaju nalazio Krist kad je došao na naš svijet i ušao u sukob s buntovnim vođom palih anđela. Bog je osmislio plan i Krist ga je prihvatio. Pristao je suočiti se s neprijateljem, kao što mora i svaki čovjek. Sve nebeske sile bile su Mu spremne pomoći u tom velikom sukobu. Tako i čovjeku, ako živi Bogu po volji, na raspolaganju stoji ista zaštitnička sila. Ista nebeska razumna bića služe onima koji će baštiniti spasenje kako bi se mogli oduprijeti svakoj kušnji, velikoj ili maloj, kao što se Krist odupro. Ali svatko tko sebe dovodi u opasan položaj zbog bilo kojeg drugog razloga osim poslušnosti Božjoj volji, past će pod silom kušnji. …
Nije siguran nitko tko misli da ima pravo odlučivati sam za sebe. (Letter 22, 3. veljače 1899. — Pismo jednom poslovnom čovjeku)