“Mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva; Božja građevina.” (1. Korinćanima 3,9)
Mi moramo životno ovisiti o živome Bogu. A kad postoji živa veza sa živim Bogom, onda Krist prebiva u srcu živom vjerom, a ljudsko biće se ugleda na Kristov život. Bog će promijeniti naš život i karakter tako da ćemo izgovarati riječi koje Krist izgovara, otkrivati karakter kakav Krist otkriva. I ako na nas navale kušnje, mi nećemo pokazati buntovan duh. Svakome od nas ukazivat će se prilike jer gledamo nasilje i neljubaznost, vidimo terete koji će biti položeni na nas kako bi se pokazalo naše “ja”.
Mi dopuštamo da se naše “ja” uzdigne. A potrebno je kušnje staviti na pravo mjesto — ali kamo? Krist kaže svakome tko je umoran i natovaren: “Dođite k meni.” I što onda? “Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.” I usprkos silini sukoba kroz koji ćemo morati proći, ako prihvatimo istinu nebeskog podrijetla, krotkost i poniznost pokazat će se u svakom našem potezu. Sakrijte se u Isusu Kristu. Naš život i karakter sakriven je s Kristom u Bogu i zato ne možemo dopustiti da bilo kakav izljev strasti upravlja našim riječima ili postupcima, već moramo pred sobom uvijek imati Spasiteljev primjer, moramo postupati onako kako bi Isus postupao u sličnim okolnostima. Ne smijemo biti osvetoljubivi.
Sada trebamo jasno razumjeti djelo koje je pred nama. To je djelo milosti, djelo ljubavi, djelo koje je potpuno u skladu s Kristovim načinom postupanja. Baš onako kako je Krist radio. On kaže da je gospodar otišao na dalek put i svakom čovjeku dao njegov posao. Ljudsko treba surađivati s božanskim. Svakome je povjeren njegov posao, a to je zapravo Kristov posao. To nije ljudsko djelo. Čovjek ne smije pomisliti kako se treba baviti jedino samim sobom. Ne. Postoji šire polje rada. On treba raditi “dok se ja vratim”. A što to treba raditi? Biti Božji suradnik. Prema tome, od najvećeg je značenja da jasno razumijemo što znači biti Božji suradnik.
Mi moramo biti prožeti Kristovim Duhom. Ne možemo surađivati s Bogom samo na osnovi svojeg uma ili obrazovanja. Božju milost ne možemo kupiti novcem. Ne možemo je kupiti rječitošću niti snagom svojeg uma. Ona pripada Bogu na prvom mjestu. … Mi trebamo raditi najbolje što znamo, biti svjesni svoje odgovornosti i omogućiti da preko nas svjetlo obasjava one koji nas okružuju; tako ćemo obavljati Božje djelo. (Manuscript 11, 17. veljače 1894. — “Izaija 58”)