Istinsko kršćanstvo

21. 02. 2019.

“Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči.” (1. Korinćanima 13,1)

U svijetu postoji lažno kršćanstvo kao što postoji pravo. Čovjekov pravi duh pokazuje se na način na koji on postupa prema svojem bližnjem. Možemo postaviti pitanje: “Predstavlja li on svojim duhom i djelima Kristov karakter, ili jednostavno pokazuje prirodne, sebične crte karaktera koje odlikuju ljude ovoga svijeta?” Samo ispovijedanje nema nikakve vrijednosti pred Bogom. Prije nego što bude zauvijek kasno da se zla isprave, neka se svatko upita: “Kakav sam ja?” O nama samima ovisi hoćemo li izgraditi takav karakter koji će nas učiniti pripadnicima Božje kraljevske obitelji na Nebu.

Ako želimo postati slični Kristu, moramo proučavati Kristov karakter. … Pomno moramo ispitati sebe i postaviti pitanje: “Je li to Kristov put? Bi li Krist tako postupio? Kakav dojam ostavljam na one s kojima dolazim u dodir? Postupam li na način koji slabi povjerenje svakoga s kim imam posla i navodi ga da olako shvati kršćanstvo koje ispovijedam? Smijem li se ponašati neučtivo, bez milosti i različito od Krista prema onima koje je On otkupio svojom krvlju?”

Želim upozoriti braću po našim crkvama jer se plašim da mnogi postupaju kao lijeni sluga koji je gospodarov talenat sakrio u zemlju. Njegov grijeh bio je grijeh zanemarivanja, grijeh što nije uvećao veliko blago znanja koje mu je povjereno. Bog je svojem narodu dao dragocjeno svjetlo kojim treba obasjavati svijet, a nije li istina da se mnogi prema njemu ophode ravnodušno i postupaju kao da nebeski dar nema veliku važnost? …

Učenici koji se povlače kad naiđe oluja neće odgovoriti na Gospodnji poziv u vrijeme opasnosti kojem se ubrzano približavamo. Zato su potrebni oni koji ne samo slušaju, već i odgovaraju na Kristov poziv da budu aktivni učenici: “U revnosti ne budite lijeni, u duhu budite gorljivi — Gospodinu služite!” (Rimljanima 12,11 — Varaždinska Biblija) Nova snaga koja izvire odozdo ispunjava čitavu Sotoninu sinagogu, dok novi život koji se spušta s Neba obuzima svako ljudsko biće koje je posvećeno, odano i želi činiti Božja djela. …

Neka oni koji propovijedaju Riječ i nauk sjedine vjeru s usrdnom molitvom i upotrijebe svaku zraku svjetla koja dolazi iz pisane Riječi. Božji glas upućuje poziv s Neba da se upotrijebi svaka povjerena sposobnost. Svaki talent treba iskoristiti do krajnjih granica. (Manuscript 6, 21. veljače 1895. — “Pravo i lažno kršćanstvo”)