“Jer po vjeri živimo a ne po gledanju.” (2. Korinćanima 5,7 — DK)
Tebi je na svakom koraku potrebna vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju i čisti dušu. Takva vjera oživljava i uzdiže dušu plemenitošću posvećenih navika. Ona je bitna za svakoga tko trči utrku za vječni život. Ona uzdiže dušu u čistije, svetije ozračje, osposobljavajući onoga koji je posjeduje da gleda naprijed na sve veća dostignuća i da jasno uoči opasnosti života posvećenog udovoljavanju sebi. Vjerom gledaj iznad sebe i u Božjim djelima sagledaj bogatstvo koje možeš steći i položiti ga kraj Božjeg prijestolja. O, visino i dubino znanja koje se može steći potpunom posvećenošću Bogu! Gospodin želi cijelog čovjeka, ili ga ne želi uopće. Njegova naklonost ne može se kupiti novčanim darovima. On zahtijeva cijelo srce na dar.
Mi ne moramo znati rezultate svojeg djelovanja prije nego što se u potpunosti predamo Bogu. Ne moramo vidjeti put, niti znati kakva će biti budućnost. Znamo samo jedno zato što je Bog to rekao: da će prihvatiti čovjeka koji se Njega boji i postupa pravedno. To je dovoljna spoznaja. Iz dana u dan hodi pred Gospodinom u poniznosti i skrušenosti. Tvoja buduća sudbina ovisi o tvojem smjeru djelovanja. “Danas izaberite kome ćete služiti.” (Jošua 24,15) “Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.” (1. o kraljevima 18,21) Opredijeli se za jedno ili za drugo. “Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!” (Luka 16,13) Tvoja sadašnja sreća i buduća dobrobit ovisi o tvojoj odluci. Ako odlučiš slijediti Isusa, moraš poslušati riječ: “Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Matej 16,24)
Vječni život namijenjen je svima koji jedu tijelo i piju krv Božjeg Sina — tako što žive od svake riječi koja izlazi iz Njegovih usta. Oni koji tako čine, steći će jasnu spoznaju o tome što znači biti jedno s Kristom.
“A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega čista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana i iskrena. U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.” (Jakov 3,17.18) Dvoje ljudi mogu sudjelovati u istom činu bogoslužja, pa ipak služba jednog, kad se izmjeri na zlatnoj tezulji Svetišta, može biti nedovoljna, a služba drugog prihvaćena. Jedino služba koja se vrši iskreno, poniznog, skrušenog srca, prihvatljiva je Bogu. (Letter 39, 28. veljače 1903. — Pismo jednom adventističkom poslovnom čovjeku)