“I Elizej se pomoli ovako: ‘Jahve, otvori mu oči da vidi!’ I Jahve otvori oči momku, i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!” (2. o kraljevima 6,17)
Kako malo ljudi razmišlja o nevidljivim bićima! Ljudi djeluju ili na Božjoj strani ili na strani Sotone, u prilog Kneza svjetla ili u prilog kneza tame. Cijelo Nebo s velikim zanimanjem prati ljudska bića koja su naizgled vrlo zaposlena, a ipak uopće ne razmišljaju o onom što je nevidljivo. Njihove se misli ne bave Božjom riječju i njezinim poukama. Kad bi usvojili Božju riječ, bili bi zapanjeni spoznajom da postoje bića, dobra i zla, koja bilježe svaku riječ i djelo. Ona se nalaze na svakom poslovnom sastanku, na zasjedanjima vijeća, na bogoslužjima. Na javnim okupljanjima ima više slušatelja nego što se golim okom može vidjeti, i u vezi s tim svaki čovjek ima posao koji treba obaviti. Ta nevidljiva bića su ili Božji ili Sotonini suradnici i ona rade s više snage i upornosti nego ljudi. Katkad nebeska razumna bića povlače u stranu zavjesu koja skriva nevidljivi svijet, kako bi naš um odvojila od žurbe i jurnjave i navela nas na zaključak da postoje svjedoci svega što činimo i govorimo dok obavljamo svoj posao ili dok mislimo da smo sami.
Gospodin želi da se naše opažanje izoštri kako bismo razumjeli da ta moćna bića koja posjećuju naš svijet imaju aktivnu ulogu u svim poslovima koje mi smatramo svojim. Ta nebeska bića su anđeli — službujući duhovi i oni se često prerušavaju u ljude. Kao stranci, oni stupaju u razgovor s onima koji rade u Božjem djelu. Na usamljenim mjestima oni su pravili društvo putnicima koji su se našli u opasnosti. Na lađama usred oluje, anđeo u ljudskom obličju izgovarao bi riječi ohrabrenja kako bi stišao strah i pružio nadu u tim trenucima opasnosti, dok su putnici mislili da je to samo putnik s kojim nikad prije nisu razgovarali.
Mnogi su u različitim okolnostima slušali glasove stanovnika drugih svjetova. Oni su dolazili kako bi sudjelovali u životu ovog svijeta. Govorili su na skupovima, otkrivali pojedinosti iz ljudske povijesti, činili djela koja je ljudskim snagama nemoguće učiniti. U više prigoda zapovijedali su vojskama. Bili su poslani da uklone zarazne bolesti. Objedovali su za skromnim stolom nekih obitelji. Često su se pojavljivali prerušeni u umorne putnike kojima je potrebno prenoćište. Trebali bismo mnogo bolje nego dosad razumjeti službu tih anđeoskih posjetitelja. (Manuscript 39, 11. ožujka 1898. — “Dan konačnog obračuna”)