Božje djelo — naša odgovornost

“Kao što je sigurno da Bog bijaše onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije uračunao ljudima njihovih prekršaja i koji je stavio u nas riječ pomirenja.” (2. Korinćanima 5,19)

Koliko god težio za znanjem i mudrošću, ako nije poučen od Duha Svetoga, čovjek je potpuno neuk u pogledu onoga što je duhovno. On može baratati istinom na takav način da do središta njegovog unutarnjeg bića dopre vrlo malo istinskog razumijevanja. …

Osloni se u potpunosti na Onoga koji može sačuvati duše koje su Mu povjerene, prožeti ih svojim Duhom, ispuniti ih nesebičnom, uzajamnom ljubavlju i tako ih osposobiti da posvjedoče da je On poslao svojega Sina na ovaj svijet da spasi grešnike. …

Korijen svake iskrene požrtvovnosti jest ljubav prema Gospodinu Isusu, ljubav dovoljno jaka da nošenje Njegovog jarma učini lakim i ugodnim, da ljude navede na odluku da postanu krotki i ponizni kao On. …

Božji sluge imaju zajednički posao. Njihov cilj treba biti da ljude obrate na čistu istinu Božje riječi. Ne trebaju vezivati ljude za sebe, da ponavljaju sve što oni kažu i provode sve prijedloge koje im oni daju.

Krist je temelj svake prave crkve. Svi koji su novi u vjeri trebaju biti utvrđeni u Njemu. Stalno treba napominjati jasne, jednostavne istine Evanđelja. Krist koji je razapet kao žrtva pomirnica za grijeh, velika je središnja istina Evanđelja oko koje se grupiraju sve istine. U odnosu na tu veliku istinu, sve ostale istine su samo pritoci.

Sve istine, kad se pravilno shvate, dobivaju vrijednost i važnost na osnovi svoje povezanosti s tom istinom. Apostol Pavao je doprinio da se ta činjenica istakne u svom kraljevskom dostojanstvu. On napominje svim učiteljima Riječi koliko je važno upućivati duše na Krista kao jedini put spasenja. “A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim”, kaže on, “osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!” (Galaćanima 6,14) …

Neka nijedan čovjek ne privlači pozornost na sebe. Sam Bog je osnivač svoje Crkve i mi imamo Njegovo nepromjenjivo obećanje da će Njegova prisutnost i zaštita biti na raspolaganju Njegovim vjernima koji hode u skladu s Njegovim savjetima. Do svršetka vremena Krist treba biti prvi. On je izvor života, snage, pravednosti i svetosti. On je sve to za one koji nose Njegov jaram i krotki su i ponizni kao On. On neće dopustiti da ljudi veličaju sebe. (Letter 39, 12. ožujka 1902. — Pismo starješini E. E. Frankeu, evanđelistu)