“Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove.” (Izaija 58,1)
Došlo je vrijeme kad se stvari moraju nazvati svojim pravim imenom. Istina treba slavno trijumfirati, a oni koji su se dugo kolebali između dva mišljenja, moraju odlučno zauzeti stav za ili protiv Božjeg zakona. Neki će prihvatiti teorije koje pogrešno tumače Božju riječ i podrivati temelje istine koji su — točka po točka — čvrsto postavljeni i zapečaćeni silom Duha Svetoga. Stare istine trebaju zaživjeti da bismo se mogli mudro suočiti s lažnim teorijama koje je neprijatelj unio. Ne može biti jedinstva između istine i zablude. Mi se možemo ujediniti s onima koji su dovedeni u zabludu tek kad se obrate.
Postoji Bog i ja sam dužna reći da se Njegova istina mora obraniti kako bi zle, zavodljive teorije koje se uvlače mogle biti iskorijenjene. Mnogi umovi su zarobljeni jer su godinama poklanjali povjerenje nekome tko je pripremio “jelo” od znanstvenih bajki kakvo odgovara njihovom apetitu.
Kriza koja nailazi trebala bi nas pokrenuti na uzbunu. Božji zakon je prekršen, a rezultat se ogleda u bezvlađu i bezakonju koji su preplavili svijet. Ljudski život se malo cijeni. Duh nezadovoljstva potiče na pobunu.
Stanovnici svijeta u Noino vrijeme bili su uništeni zato što su i nakon razdoblja od sto dvadeset godina, tijekom kojeg su trebali izabrati između dobra i zla, svojevoljno odlučili ostati na zlim putovima. Pošto nisu iskoristili mogućnost koju im je Bog dao da se pokaju i obrate, bili su uništeni potopom.
I sada ponovno, prije velikog uništenja svijeta ognjem, dano nam je vrijeme kušnje. Ljudima se pruža prilika da pokažu hoće li biti vjerni Bogu ili ne. Sotona nastoji na odgovorne položaje dovesti ljude koji će se truditi da ovaj svijet obnove prema planovima koje su sami smislili. Oni žele biti obnovitelji, ali ne uspijevaju zato što ne rade po ugledu na Krista. Mogu li oni obnoviti druge kad ne mogu promijeniti ni sami sebe? …
Kao Božji svjedoci, mi imamo poruku koju trebamo odnijeti svijetu. Gospodin ima mnogo djece koja nikad nisu čula istinu za ovo vrijeme. Božji sluge moraju im uputiti posljednje upozorenje. (Letter 121, 15. ožujka 1905. — Pismo J. E. Whiteu)