“Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude.” (Titu 2,11)
Ja budno pazim i čekam dolazak svojega Gospodina. Ne samo što trebam čekati i bdjeti i moliti se, već i marljivo raditi. Svaki postupak u našem životu, u poslovnim odnosima s drugim ljudima, treba biti u skladu s Božjim zakonom. Ne smijemo zanemariti poštenje i pravednost prema svojim bližnjima ni u kakvim okolnostima, jer Gospodin neće surađivati s onima koji svojim grijesima povređuje druge. S licem usmjerenim prema Nebu, dišući molitvama Bogu, razvijajući nesebičnu ljubav prema drugim ljudima iz ljubavi prema Isusu Kristu koji ih je otkupio svojom krvlju, nadmoćno svladavamo i najteže, najsuptilnije kušnje. Ponizno oslanjanje na Boga naša je sigurnost i sila. “U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!” (vidi Psalam 62,6; 43,5) …
U svakom slučaju, prema onima s kojima dolazimo u dodir, posebno ako žive u skromnim prilikama, trebamo postupati s velikim poštovanjem i uvažavanjem, jer oni imaju tako malo toga što ih u životu čini sretnima, a i zato što im je potrebna pomoć. Duše su previše dragocjene da bi se olako shvaćale. One su Božja otkupljena svojina. One pokraj kojih se prolazi kao da su manje vrijedni, Gospodin će uzvisiti ako se budu uzdali u Njega.
Božja milost uzima ljude kakvi jesu i prosvjetljuje ih, koristeći pritom svako načelo o kojem ovisi sveobuhvatno obrazovanje. Postojan utjecaj Božje milosti poučava dušu prema Kristovoj metodi, utječući Kristovim duhom na svaku žestoku strast, na svaku iskvarenu crtu karaktera, sve dok nova pokretačka sila ne bude Božjim svetim Duhom obnovljena do sličnosti s božanskim.
Nikad ne zaboravi da misli proizvode postupke. Ponovljeni postupci stvaraju navike, a navike oblikuju karakter. Dakle, ako vodimo računa o malim stvarima, nema opasnosti ni da će one veće biti zaprljane i iskvarene.
Biblija treba postati pravilo života. Neshvatljivo je u očima svemira da ljudi koji naučavaju Riječ ne žive uvijek u skladu s istinom. Mali broj ljudi razumije što znači biti potpun u Kristu Isusu — otkrivenoj volji Božjoj. Njegova Riječ se ne umanjuje time što se unosi u praktičan život kako bi oblikovala navike koje razvijaju karakter. (Letter 85, 16. ožujka 1896. — Pismo O. A. Olsenu, predsjedniku Generalne konferencije)