“Nego poput nas iskušavana u svemu, a ipak bez grijeha.” (Hebrejima 4,15 — Varaždinska Biblija)
Krist je po beskonačnoj cijeni jednim bolnim procesom, zagonetnim za anđele koliko i za ljude, uzeo ljudsku narav. Pošto je sakrio svoje božanstvo i odložio svoju slavu, rođen je u Betlehemu kao beba. U ljudskom tijelu je živio po Božjem zakonu kako bi mogao osuditi grijeh u tijelu, i posvjedočiti razumnim bićima na Nebu da je Zakon dan za život da bi osigurao sreću, mir i vječno dobro svima koji poslušaju. …
To je tajna pobožnosti — da je Onaj koji je jednak s Ocem trebao zaogrnuti svoju božansku narav ljudskom, i odloživši slavu svojeg položaja kao Zapovjednika Neba, spuštati se korak po korak duž staze poniznosti podnoseći sve mučnije poniženje. Bezgrešan i neiskvaren, stajao je u sudskoj dvorani da bi Mu se sudilo, da bi Njegov slučaj bio istražen, da bi bio osuđen od strane istog onog naroda koji je oslobodio iz ropstva. Gospodin slave bio je odbačen i osuđen, da, čak i popljuvan. S prijezirom za ono što su smatrali Njegovim hvalisavim tvrdnjama, ljudi su Ga udarali po licu. …
Pilat je Krista proglasio nevinim izjavivši da ne nalazi krivnje na Njemu. Ipak, da bi udovoljio Židovima, naredio je da Ga bičuju, a zatim Ga je, izranjenog i okrvavljenog, predao da podnese okrutnu smrt razapinjanjem na križ. On, Veličanstvo Neba, bio je vođen kao janje na klanje i uz poruge i uvrede, ismijavanje i lažne optužbe, prikovan je na križ. Mnoštvo, u čijem srcu čovječnost kao da je zamrla, svojim porugama još je više otežavalo okrutne patnje Božjeg Sina. Ali kao što je ovca pred onim koji je striže nijema, tako ni On nije otvorio usta. Dao je svoj život za život svijeta, da nijedan koji u Nj vjeruje ne propadne. …
Krist je ponio grijehe cijelog svijeta. Podnio je kaznu namijenjenu nama — Božji gnjev zbog prekršaja Zakona. Zbog toga što Mu je bilo suđeno došao je u žestoku kušnju da pomisli kako Ga je Bog napustio. Njegova duša bila je duboko uznemirena pod pritiskom užasa velike tame. … Ne bi se moglo reći da je On bio kušan u svemu kao čovjek da nije postojala mogućnost da pogriješi. Bio je slobodno biće, stavljen na ispit, kao Adam i svaki drugi čovjek. Kušnja nije kušnja ako ne postoji mogućnost da joj se podlegne. Kušnja dolazi i čovjek joj odolijeva, premda je pod snažnim pritiskom da učini nešto pogrešno, jer — znajući da to može, on odolijeva vjerom čvrsto se držeći božanske sile. (Manuscript 29, 17. ožujka 1899. — “Žrtvovan za nas”)