“Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6,8)
Između sotonskih snaga i nebeskih bića odvija se neprestana bitka. Sotona se bori za ljudske duše. Kad bi svi mogli vidjeti što se nalazi u pozadini varljivih kušnji, kad bi mogli prozreti sotonske prijevare čak i iza nečega što djeluje uzvišeno, pokazali bi daleko veći oprez. Ljudi bi pokazali mnogo veće nepovjerenje u vlastitu mudrost, a mnogo bi se više oslanjali na Boga. Međutim, kad je naš duhovni vid zaslijepljen, mi ne zapažamo izrazita sotonska nastojanja da stope Božjeg naroda skrene sa sigurnih staza na klizave i nepouzdane.
Gospodin želi urediti i oblikovati naš život, naše stope utvrditi na vječnoj Stijeni. Ali kad su ljudi usredotočeni na sebe, kad veličaju sebe, anđeli tuguju jer znaju da će sjeme korova biti posijano u um drugih da bi proklijalo i donijelo svoj rod. Jedina je sigurnost za svaku dušu da hodi smjerno s Bogom. Tada će ljudi bdjeti u molitvi. Oni se mole samo usnama kad se srce ne sjedinjuje u molitvi. …
Mnogi su tako pomračili svoj um osjećajem vlastite vrijednosti da su bili vrlo samouvjereni kad su trebali biti nepovjerljivi i oprezni. Kad bi ljudi uvidjeli kako se naše “ja” i duhovni ponos lako upliću u navodnu posvećenost Božjem djelu i kako, kad se to dogodi, kvare Djelo i čine da sve ispadne potpuno naopako, oni bi se molili: “Pomaži moje oči nebeskom pomašću kako bih sve mogao ispravno vidjeti.”
Ako ne dolazi do sve veće poniznosti srca i čistoće misli, bit će učinjene stvari koje će voditi velikim pogreškama. Jedan pogrešan korak zbog nedostatka vjere dovodi do katastrofalnih posljedica. Dopustiti Sotoni da vlada i zadobiva pobjede u malim stvarima ne izgleda kao neko veliko zlo, čak kad su u pitanju vječni interesi. Ali jedan pogrešan korak vodi do čitavog niza drugih pogrešnih koraka, a zatim i do ljubomore i zlih pretpostavki upravo u vezi s onim pojedincem i onim stvarima preko kojih bi Bog mogao ostvariti uspjeh.
Kada će Božji narod postati mudar? Prava vjera Isusa Krista prvenstveno se odnosi na Božju milost u našem svakidašnjem iskustvu. Bog u Kristu uvijek je blizu nas. Da, blizu svih onih koji se jednostavno i iskreno pozivaju na Njega, svjesni svoje velike potrebe za mudrošću koja dolazi odozgo. (Manuscript 43, 22. ožujka 1898. — “Sjećajte se kako je bilo od davnina”)