“S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom koji posija dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posija ljulj po pšenici i ode.” (Matej 13,24.25)
Kako je uzaludna ljudska pomoć kad sotonska sila zaokupi ljudsko biće koje počinje veličati sebe i koje nije svjesno da se služi sotonskim naukom! U svojem samopouzdanju čovjek ulijeće pravo u neprijateljevu zamku i biva zarobljen. Ne obazire se na upozorenja i tako postaje Sotonin plijen. Da je hodao smjerno s Bogom, sklonio bi se na mjesto sastanka koje je Bog osigurao za njega. Tako bi u trenucima opasnosti bio na sigurnom jer bi Bog podigao za njega zastavu nasuprot neprijatelju. …
Oni koji su pod Sotoninom vlašću, ne uviđaju koliko je opasno odgađati dolazak Kristu. Ali kad doživi osjećaj krivnje, kako se pogođena duša odmah sakrije u Bogu! Neka grešnici svjesni svoje krivnje priđu Onome koji je njihova Žrtva pomirnica. Neka se uhvate za Njega kao u samrtnom grču. Nijedno ljudsko biće na može izliječiti dušu koja je prkosila Kristovom Duhu. Jedino se od Spasitelja može dobiti iscjeljenje. …
Ovo je vrijeme skepticizma i nevjerovanja, vrijeme kad se mrzi ukor. Neka se ljudi čuvaju da ne njeguju osjećaje Sotoninih predstavnika. Neka imaju na umu da ruganje Gospodnjim opomenama može značiti da će biti prepušteni samima sebi. Jedina nada koja im preostaje jest da se cijelim srcem obrate Bogu. Bog će oprostiti prijestupniku ako se pokaje. …
Ljudi odbacuju opomene koje im se upućuju i bivaju prevareni utjecajem uma na um, a posljedice su žalosne. Pod utjecajem neprijateljevih obmana, jedan grešnik može nanijeti neopisivu štetu. O, koliko je samo duša čija je vjera uzdrmana i povjerenje narušeno tvrdnjama nekih da vjeruju u Svjedočanstva, a već godinama jasno pokazuju da ne vjeruju u njih. Osjetila sam olakšanje kad su neki od onih koji iznose te tvrdnje zaključili da je vrijeme da otvoreno ustanu protiv njih. Osjetila sam olakšanje jer više neće opčinjavati umove stalnim ponavljanjem da vjeruju u Svjedočanstva.
O, kad bi oni koji su vjerovali tim ljudima mogli znati kako Gospodin gleda na to što poklanjaju povjerenje takvima koji, dok ljudi spavaju, siju kukolj među pšenicom. (Letter 126, 11. travnja 1906. — Pismo G. I. Butleru, predsjedniku Južne unijske konferencije)