“Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi!” (Kološanima 3,12.13)
U noćnim satima, dok drugi spavaju, ja se molim da odgovoran posao koji mi je povjeren obavljam tako nesebično i vjerno da ga Bog može odobriti. Ne brine me što bi drugi mogli misliti ili uraditi, već što bih ja trebala uraditi kako bih proslavila Boga. Hoće li moje djelo podnijeti Božju provjeru? Jesam li lišena svake umišljenosti? Je li moje srce u skladu s Isusom, poniznim Čovjekom s Golgote? Plačem, molim se i radim, ispitujem svoje pobude i osjećaje u svjetlu vječnosti, a ako na kraju budem spašena, bit će to samo zahvaljujući neusporedivoj ljubavi mojeg Otkupitelja.
O, kako je velika ta ljubav koja je podnijela takvo samoodricanje, takvu žrtvu radi mene! Sve što mi možemo učiniti bit će nedovoljno i možemo slobodno reći da smo beskorisni sluge. Isto tako sigurno kao što mi uzdižemo sebe i zauzimamo najviši položaj, Bog će nas poniziti na neki način koji vrlo teško pada ljudskoj naravi. …
Dragi Jamese, moramo njegovati Kristov duh. Mnogo je onih koji ispovijedaju istinu, a nedostaje im njezin posvećujući utjecaj na srce. Ispravno postupanje i uzvišeno ispovijedanje vjere mogu obilježavati život, ali nedostatak istinske ljubaznosti, plemenitosti duše, pomirljivog ponašanja, poništit će sve dobro što su ljudi u stanju učiniti. Jetka, kritici sklona pobožnost nema ničega zajedničkog s Kristovom vjerom. …
Mi moramo njegovati ljubazne riječi, ljubazan pogled i nesebičnu učtivost jer će oni obdariti naš karakter privlačnošću koja će nam osigurati poštovanje i desetostruko uvećati našu korisnost nego kad bismo drugačije govorili i ponašali se. …
Uskoro ćemo morati podnijeti izvještaj Bogu i ne želimo ga se postidjeti zato što nosi pečat nedosljednosti pobuda, sebičnosti. Trebamo biti potpuno posvećeni Bogu, hram naše duše očišćen od sebičnosti … i mi stopljeni s Njegovim božanskim likom. Rastimo u milosti. Prionimo vjerom uz Isusa Krista i On će nas krijepiti svojom silom. (Letter 22, 16. travnja 1880. — Pismo Jamesu Whiteu, njezinom suprugu, koji više nije bio na dužnosti predsjednika Generalne konferencije)