Tko je najveći?

2. 05. 2019.

“Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući i kraljevstvo nebesko.” (Matej 18,3)

Čitajte pouku koja se nalazi u osamnaestom poglavlju Evanđelja po Mateju. Nigdje u svetim spisima nema ničeg pozitivnijeg od toga, pa ipak se Bog sramoti i Njegovom djelu nanose štetu upravo one pogreške na koje se u tom poglavlju ukazuje. Te riječi upućene su vama i meni i svima koji tvrde da su učenici krotkog i poniznog Isusa. One nam otkrivaju načela na osnovi kojih trebamo postupati u svakom slučaju i u svim okolnostima. Ne smije se javljati nikakva težnja za vlašću. Krist uči da u Njegovom duhovnom kraljevstvu veličinu ne čini položaj, vanjski sjaj i moć, već duhovna izvrsnost koja se pokazuje u istinskom obraćenju.

Mi uvijek trebamo biti Kristovi učenici. On nas je pozvao: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama [u vlastitom iskustvu, dok živite po mojem Duhu i načelima].” (Matej 11,28.29) Kristov jaram je jaram pokoravanja i poslušnosti. …

U svojem svakidašnjem životu, pred braćom i pred čitavim svijetom, mi trebamo biti živi tumači Pisma, čineći čast Kristu otkrivanjem Njegove krotkosti i poniznosti srca. Kristov nauk za nas treba biti kao lišće sa stabla života. Dok jedemo i usvajamo kruh života, trebamo otkrivati skladan karakter. Svojim jedinstvom i čašćenjem drugih više nego sebe, svijetu trebamo pružiti živo svjedočanstvo o sili istine. Ne trebamo se plašiti da naše “ja” neće biti dovoljno cijenjeno ako ne budemo prvi. Kad bi ljudi imali uzvišenije i jasnije viđenje Krista, kad bi se više uzdali u Njega a manje u sebe, oni bi tako izgradili i oblikovali svoj karakter da postane sličan božanskom. Kad je naše “ja” skriveno u Kristu, Spasitelj se pojavljuje kao Onaj koji je “od ljupkosti” i “ističe se među tisućama” (vidi Pjesma 5,10.16).

Kad se ljudi u potpunosti pokore Bogu jedući kruh života i pijući vodu spasenja, oni rastu u Kristu. Njihov karakter je proizvod onoga čime se um hrani i napaja. Putem Riječi života koju primaju i kojoj su poslušni, oni postaju dionici božanske naravi. Tada njihova cjelokupna služba poprima božansko obilježje i veliča se Krist, a ne čovjek. (Letter 64, 2. svibnja 1900. — Pismo jednoj obitelji propovjednika laika iz Massachusettsa)