“Od mladenačkih strasti bježi! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju i onim što donosi spasenje, zajedno s onima koji čista srca zazivaju Gospodina!” (2. Timoteju 2,22)
Naši mladi trebaju biti okruženi zdravim utjecajima koji uzdižu. Treba ih čuvati u ljubavi prema istini. Mjerila koja se postavljaju pred njih trebaju biti visoka. Neki osjećaju želju da žive bez ograničenja, da mogu činiti što im se sviđa. … Očevi i majke … u crkvi imaju svetu dužnost da nadziru duše svoje djece kao oni koji će o tome morati položiti račun. Neka nitko, ni mladi ni njihovi roditelji, ne misli da je besplatno nešto što je vrlo vrijedno, i da se na nehajno zanemarivanje Duha Svetoga tijekom vremena posvećenog sebičnim zadovoljstvima olako gleda. Bog se ne da ismijavati. Neka se svaki mladić i svaka djevojka zapita: “Jesam li danas spreman/spremna da se moj život okonča? Jesam li izvršio/izvršila pripremu srca koja me osposobljava da obavim posao koji mi je Bog dao?”
Svaka mlada osoba treba učiniti Božju riječ svojim vodičem i svakodnevno iz nje treba crpiti pouke koje se u njoj nalaze. Ako neki odbace te pouke, sijat će sjeme koje je neprijatelj stavio u njihove ruke i požet će posijano sjeme. …
Ima mnogo toga što je samo po sebi dobro, ali se, pošto ga Sotona izopači, pokaže kao zamka za nesmotrene. Okupljanje mladih na vježbanje pjevanja zvuči sasvim bezazleno, ali moje iskustvo, dugo pola stoljeća, pokazalo je da se te vježbe često pokažu kao nešto što nanosi veliku štetu dušama. Kad bi srce svakog prisutnog bilo ispravno pred Bogom, kad bi Ga svi bezuvjetno ljubili i imali Njegovu slavu u vidu, kad bi svi težili za tim da Mu ugode, onda bi takva okupljanja doista bila neškodljiva. Međutim, obično su tu prisutni mnogi koji ne uviđaju svoju nemarnost u pogledu dužnosti da ugode Bogu. Njihove duše postaju ravnodušne. Oni vrše utjecaj na druge, i ravnodušnost prema onome što je duhovno sve više raste. Božja sveta Riječ ne proučava se marljivo iz dana u dan i zbog nedostatka duhovne hrane njihova moralna snaga slabi. …
O, kad bi svaki vjernik, svaki radnik mogao shvatiti da je ovaj život škola u kojoj se pripremamo za ispit pred nebeskim Bogom u pogledu čistoće, neiskvarenosti misli, nesebičnosti postupaka. Svaka riječ i djelo i svaka misao zabilježeni su u nebeskim knjigama. (Letter 144, 4. svibnja 1906. — Pismo crkvi u Mountain Viewu u Kaliforniji)