“Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene, i nemoj da ti omrzne njegov ukor.” (Izreke 3,11)
Ne dopusti sebi da se obeshrabriš. Ne dopusti da budeš izazvan, i neka zdrav razum upravlja tvojim postupcima. Zapitaj se kakvo bi dobro donijelo nestrpljenje. Ono bi samo zadovoljilo neprijatelja i potvrdilo mišljenje onih koji ružno misle o tebi. Uravnoteženim ponašanjem možeš dokazati da su riječi onih koji ružno misle neistinite. Ne brani se, već nastavi dalje ustrajno vršiti svoju dužnost.
Neka ti Bog pomogne, sine moj (Edsone), da obaviš valjano djelo za vječnost. To je tvoj posao. Nitko ne može to učiniti umjesto tebe. Osloni se u potpunosti na Boga. Naš nebeski Otac svjestan je tvojih slabosti. Zahvalna sam što je On upoznat sa svim našim slabostima i kušnjama. On se nad nama sažali i snaži nas kad se Njemu, svojoj Hridi, obratimo za pomoć. Kada ti je vjera na kušnji, nemoj postati nemaran. Jednostavno čekaj, smireno prepusti svoj sud, svoju volju i svoj put Njemu.
Nema drugog načina da se spasimo osim onog koji je odredio naš Spasitelj, o čemu nam je dao praktičnu ilustraciju vlastitim životom samoodricanja i požrtvovnosti. Ti znaš da je On podnio uvrede, prijezir i ruganje ne osvećujući se. Kad su Ga ružili, nije uzvraćao ruženjem. “Jer ne siđoh s neba“, kaže Krist, “da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla” (Ivan 6,38). Mi moramo imati Kristov um. Moramo ići Njegovim stopama.
Oni koji žive za dobro drugih i koji imaju u vidu samo Božju slavu, zadobit će vječni život. Oni koji ne ulažu nikakav napor, već se prepuštaju struji, žive za sebe. Oni nikad neće čuti riječi: “Dobro učinjeno.“… Dragocjene duše treba spašavati, a mi imamo posao koji trebamo obaviti da bismo ih zadobili za Krista.
Imaj na umu da su teškoće i kušnje dio kršćanskog naslijeđa. Krist, Veličanstvo Neba, došao je na ovaj svijet da bi nam pokazao kako da podnesemo odbacivanje svijeta a da ne posustanemo i ne osvećujemo se. Svaka nevolja koja se mudro podnosi bit će blagoslov onima koji su je imali. Oni će se uzdići, neće biti oboreni. Oni koji se stalno izvlače kad naiđu na teška i kamenita mjesta, koji biraju lakšu stazu, udobniji put, uvijek će nailaziti na razočaranja i nedaće. Ali ako pripreme dušu za nevolje i dužnosti, ako hrabro koračaju naprijed s Bogom, ustanovit će da ih staza samoodricanja i požrtvovnosti vodi k časti i nebeskom blagu u budućem, vječnom životu. … Puno se moli, pokaži živu vjeru i sigurno ćeš pjevati pjesmu pobjede. (Letter 24, 5. svibnja 1874. — Pismo Edsonu Whiteu)