“Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek’ se vrati Gospodinu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.” (Izaija 55,7)
Premda je budućnost skrivena nekom vrstom vela, vi imate spoznaju o milosrđu koje je Gospodin pokazao u prošlosti. Ne dopustite nikakvim teškoćama da vas obeshrabre. Prolazili ste kroz nevolje i ponovno ćete biti pozvani da prolazite kroz nevolje. Morali ste proživjeti iskustva koja nisu bila baš najugodnija, i to bi se moglo ponoviti. Salijetale su vas kušnje i opet će vas salijetati.
Mi ne znamo što nas čeka, ali imamo prednost da svoju dušu predamo Bogu kao svojem vjernom Stvoritelju. Zahvalimo Bogu što imamo utočište u nevolji. Imajmo na umu da je Krist uvijek prisutna pomoć u svakom trenutku potrebe. Obećanja Božje riječi su velikodušna, izobilna i besplatna. Bog je s nama, On se brine za nas.
Bog nam se otkrio u Kristu. Naš Spasitelj je slika nevidljivog Boga. O, kako bismo mogli biti blizu Neba. “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” izjavio je Krist (Ivan 14,9).
Ne dopustimo da ijedan svjetovni posao potpuno zaokupi naše snage. Ne dopustimo da išta zauzme mjesto koje Bog treba ispunjavati. Mi moramo imati trenutke odmora, vrijeme odvojeno za razmišljanje i molitvu radi duhovne okrjepe. Krist je prolazio čineći dobro, iscjeljujući svaku vrstu bolesti, opraštajući sve grijehe, tješeći ožalošćene, izgoneći tugu svojom prisutnošću. Promatrajmo Njega — suosjećanje i dobrotu samog Boga.
Tražimo Gospodina. … Nikad ne zaboravite da ste vi Božja mala djeca. Ne brinite se o onome što ne možete promijeniti. Ako činite pogreške, priđite suosjećajnom Spasitelju i molite za oprost. Recite Mu da želite slijediti Njegovu volju. Budite učtivi prema Bogu. Imajte na umu da se On brine za vas i da će biti prisutan u svakom trenutku potrebe. On je “milosrdan svim djelima svojim” (Psalam 145,9).
Naša je prednost da otvorimo svoje srce i dopustimo Spasitelju da uđe. Slavimo Ga zbog svjetla Njegove prisutnosti. Nosimo sjaj Njegove ljubavi na svojem licu i unesimo ga u svoje riječi. Tada će Njegova radost biti u nama i naša radost bit će potpuna. …
U naše životno djelo treba unijeti dah uzvišenijeg života. To će nas povezati jedne s drugima i s Bogom. Kristova ljubav treba postati dio našeg iskustva. Tada ćemo ljubiti jedni druge kao što Krist ljubi nas. (Letter 81, 8. svibnja 1903. — Pismo dr. D. H. Kressu i njegovoj supruzi; dr. Kress bio je direktor sanatorija u Sydneyju)