“Ipak, imaš nekoliko osoba u Sardu koje nisu onečistile svojih haljina. One će me pratiti u bijelim haljinama, jer su dostojne.” (Otkrivenje 3,4)
Nekolicina se čak i u Sardu čvrsto držala svoje neporočnosti. Njihova jedina nada bila je u čvrstom pouzdanju u Boga, i na njima će se ispuniti obećanje: “Rjeđi će biti čovjek neg’ žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog.” (Izaija 13,12). …
U prvoj kršćanskoj Crkvi bilo je pravih Kristovih učenika. Oni su se često sastajali na mjestima gdje su se molili. Radili su samo na širenju onih načela koja su nosila pečat Neba. Prvo bi razgovarali s Bogom da bi utvrdili kakvog su duha oni sami, a onda su mogli potanko i kritički ispitati svaki problem, metodu i načelo u svjetlu Sunca Pravednosti. Nisu prihvaćali tuđi oganj. Svoj su oganj uzimali s božanskog žrtvenika. Za njih su čista i pravedna načela bila sveta i njegujući ih, sačuvali su sebe neokaljanima od svijeta.
Gledajući uvijek na Isusa, zapažali su duh u kojem je On radio i slijedili su Njegov primjer. Iznosili su drugima čista načela Božje riječi. Ta Riječ je bila njihov savjetnik, njihov vodič, njihov bliski suradnik. Za njih su Sveti spisi bili vrhovni autoritet. O čemu god se raspravljalo, imali su samo jedno mjerilo prema kojem su se upravljali. To nije bilo: “Što kaže čovjek?”, već: “Što kaže Gospodin?”
Oni koje “nagoni” Kristova ljubav, bit će vjerni djelu i Božjoj riječi. … Pravi kršćanin treba uvijek osjećati ovisnost o Stvoritelju. Njemu neće biti neugodno priznati svoju ovisnost. Kao Daniel, on neće sebi pripisivati zasluge. Svu čast dat će Bogu, stavljajući do znanja svjetovnim ljudima kao i svojoj braći da se oslanja na Gospodina, da iz svojeg života iskorjenjuje sve što bi moglo ožalostiti Njegovog Duha. Kao Daniel, iskoristit će svaku priliku da umnoži ono što je stekao. Trgovat će talentima koje mu je Bog dao u skladu sa svetim načelima izloženim u Riječi, i time će se njegove sposobnosti umnožavati. …
Ako čovjek od Boga dobiva mudrost, njegovo ponašanje bit će u skladu s Božjom voljom i oni koji su povezani s njim, imat će povjerenje u njegovu sposobnost da osmisli i planira napredak i širenje Božjeg djela radi spasenja duša kojima prijeti propast. Apostol Petar kaže: “Milost vam i mir u obilju po pravoj spoznaji Boga i našega Gospodina Isusa! Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost.” (2. Petrova 1,2.3) (Manuscript 66, 24. svibnja 1898. — Upućeno Generalnoj konferenciji i našim nakladničkim ustanovama)