“Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.” (Ivan 8,12)
Nema nikoga tko je išao krivim putem kome Isus neće oprostiti i koga neće primiti i blagosloviti ako Mu priđe s vjerom i prepusti se, svjestan svoje slabosti i bespomoćnosti, Njegovom suosjećanju i Njegovoj snazi. …
Kako je utješna misao da Isusa dira naš osjećaj nemoći! On je iskušan u svemu u čemu se i mi kušamo, i pruža nam upravo onu vrstu pomoći koja nam je potrebna da bismo, ako stavimo svoja stopala u otiske Isusovih stopa, bili potpuno sigurni. On je posvetio stazu kojom su Njegova stopala koračala. Čujemo Njegov glas kako nas poziva: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.” “U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (vidi Matej 4,19; 8,12; Ivan 16,33)
Krist je nadvladao ovaj svijet u stvarnom iskustvu, i kako je velika Njegova ljubav prema nama kad nas poziva da Mu priđemo sa svojim žalostima, nevoljama, s boli u srcu i nedoumicama, vjerujući da će nam On pomoći. On će unijeti zdravlje i vedrinu u naš život. Ako stavimo svoju ruku u Njegovu, On će postaviti naše stope na čvrstu stijenu, na bolji temelj nego što smo ikad imali. On će nas ojačati svojom snagom i pomagati nam u svim našim naporima.
A onda, kad naša duša doživi Njegov iscjeljujući dodir, ulazimo u blisko zajedništvo s Isusom i postajemo Božji suradnici ne samo da bismo povratili one koji griješe, iscijelili slomljena srca i duše, već i da bismo im pružili hrabrost, vjeru i pouzdanje. To je posao Božjih slugu — da Isusu dovedu duše koje su se udaljile od Njegovog izvornog nauka i razbile se o stijene i grebene grijeha. On obećava da će iscijeliti te uništene živote koji su naizgled bili bez nade.
Teže je poučiti nekoga tko misli da sve zna nego nekoga tko osjeća svoje neznanje i svoju nemoć. Ja govorim s razumijevanjem kad kažem: Djelo obnove duša slomljenih zabludama i otvorenim griješenjem, nešto je najteže što možemo učiniti. Njeguje se neki omiljeni grijeh koji je izmaknuo nadzoru, protiv neke loše navike nismo se energično borili i svladali je — i, oh, kako je teško izbrisati tragove udaraca koje je duša pretrpjela. …
Pozivam te da ne odugovlačiš, već da budeš Božji mudri sluga, da uložiš krajnji napor kako bi nadoknadio vrijeme. Neka te ništa ne zaustavi. … Gospodin će uvažiti posvećeni, predani napor s tvoje strane. (Letter 56, 28. svibnja 1888. — Pismo liječniku koji je imao privatnu praksu, ali je duhovno zalutao)