“U ovome se poučavaj, u ovom stoj, da se napredak tvoj pokaže u svemu.” (1. Timoteju 4,15 — DK)
Od Boga smo poučeni u vezi s velikim planom spasenja. To treba biti predmet naše iskrene zahvalnosti. Božja obećanja neće nikad iznevjeriti ako budemo neprestano bdjeli u molitvi. …
Naše znanje treba dodati duhovnost razumijevanju. Naše poznavanje Svetog pisma treba biti praktično. Gospodin je zadovoljan kad oni koji su povezani s Njim poznaju Njegovu volju. Njegovi sluge trebaju svakodnevno stjecati više znanja o Njemu. Oni trebaju svakodnevno rasti u milosti i duhovnom razumijevanju, ojačani svakom snagom po sili slave Njegove (vidi Kološanima 1,11). Trebaju napredovati u duhovnoj sili da bi mogli osnažiti Božji narod.
Bog ne poziva grešnike da stupe u Njegovu službu sa svojim prirodnim crtama karaktera i tako dožive neuspjeh pred svijetom i čitavim svemirom. … Tvrd, nemilosrdan duh koji sudi i optužuje, ostavlja neprijateljev trag na svemu. Umjesto toga, treba se pokazati milost i staviti svoj jasan pečat na svaki plan. Svijetu su potrebna drugačija načela od onih koja su dosad iznošena. Krist je uzdigao križ. Međutim, On ne poziva nijednog čovjeka da stvara “križeve” i kušnje za Njegov narod. On iznosi pred njih svoje zahtjeve i upućuje im poziv: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) Nosite moj jaram i u svojem svakidašnjem iskustvu naći ćete odmor kakav ima jedino onaj tko je poslušan.
Krist poziva sve da Mu priđu, ali kada to učine, trebaju ostaviti svoje grijehe. Svi njihovi poroci i ludosti, sav njihov ponos i svjetovnost trebaju biti položeni u podnožju Njegovog križa. On to zahtijeva zato što ih ljubi i želi ih spasiti — ne u grijesima, već od grijeha. Onaj koji prihvaća istinu, čezne za promjenom i do njega dolazi svjetlo kao blistave zrake.
Istinu treba prihvatiti i primjenjivati u praksi, jer Krist tvrdi da je to Riječ živoga Boga. Stazu kojom korača Božji narod osvjetljavaju najsjajnije zrake s Neba. Kad grešnici prihvate Krista kao svojega Spasitelja, oni uviđaju veličinu Božjeg dara, a proslavljanje i zahvaljivanje počinju teći božanskom Davatelju darova.
Povratak duša iz grijeha bit će dobitak — na dobrobit ljudima i na slavu Bogu. (Manuscript 44, 4. lipnja 1901. — “Uputa vjernicima”)