Ljudska mudrost je bezumlje

18. 06. 2019.

“Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?” (Psalam 144,3)

Gospodin je namijenio određeno mjesto svakom muškarcu i svakoj ženi, bilo da su mladi, sredovječni ili stari. Kad muškarci i žene pronađu svoje mjesto, obavit će se posao za Gospodina koji još uvijek nije obavljen. Božji narod pogodila je velika slabost jer su … neki napustili Gospodina Isusa pošto su u svojem životu izgubili Njegovog Duha, Njegovu ljubav, Njegovu izobilnu milost. Tašto su uzdigli vlastitu dušu i pravili planove u ljudskoj mudrosti, smatrajući da je njihova snaga u ljudskim talentima. Tako su na sebe navukli slabost i postali zbunjeni. U svojem oslanjanju na čovjeka zaboravili su da su muškarci i žene smrtni, grešni, po naravi sebični i da je u njihove planove sigurno umiješano nešto prljavo.

Najtalentiraniji ljudi, muškarci i žene najšireg uma i najdubljih spoznaja, najkulturniji i najobrazovaniji, koji u svijetu zauzimaju visoke položaje — oni su djeca u odnosu na Boga kad je riječ o razumijevanju onoga što je vječno. I upravo zato što imaju tako ograničeno znanje o Njemu, zato što znaju tako malo o Njegovim putovima, Njegovom umu i karakteru, nalaze se u opasnosti da sebe proglase za bogove. …

Oni koji nisu svjesni Božje veličine i svemoći, pokušat će se nametnuti kao veliki i mudri, ali oni su potpuno ništavni. U Božjim očima oni su kao mala djeca koja ne mogu samostalno ni hodati, a ipak se smatraju potpuno sposobnima da iziđu na kraj s najvećim problemima. Oni smatraju da će udruživanjem i usklađivanjem svojih talenata ostvariti velik uspjeh. Međutim, što se veći broj njih bude udružio, veći će biti i njihov neuspjeh ako ne upoznaju i ne shvate Boga. Broj onih koji se udružuju ne dovodi ljude u sklad s Nebom.

Ima mnogo, vrlo mnogo takvih koji, premda neiskusni i nerazumni, smatraju sebe dovoljno mudrima da naprave sve što požele. Pred Bogom je njihova mudrost bezumlje. Oni trebaju upamtiti da su tek mala djeca kad je riječ o mudrosti, i da će prije nego što budu sposobni upoznati sebe, morati učiti o Bogu.

Bog je naš Otac i On će poučavati sve koji dolaze k Njemu svjesni da je njihova ljudska mudrost zapravo bezumlje. Kad se uhvate za Njegovu snagu i učine mir s Njim živeći po Njegovoj riječi, On će udružiti svoju snagu s njihovom slabošću, svoje znanje s njihovim neznanjem, učinivši da budu snažni u Njemu. On će im ukazati pozornost prilagođenu njihovim potrebama. Oni koji se oslanjaju na Njega kao na svojega Učitelja neće posrnuti niti pasti. (Manuscript 88, 18. lipnja 1902. — “Rad širom svijeta”)