“Sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13)
Govorimo o Božjim blagoslovima. Unesimo … što je moguće više ljepote u svoj život. Kada drugi počnu sumnjati i kritizirati, pokažimo odlučnost — ili šutnjom, ili tako što ćemo razgovor skrenuti u drugom smjeru da bismo se uzdržali od riječi koje ne bi bilo mudro izgovoriti. Trebamo ustrajno čekati na Gospodina u poniznoj molitvi i preklinjanju, dobro čuvajući vrata svojih usana kako ne bismo izgovorili nijednu nepromišljenu riječ koja odiše nevjerovanjem.
Trebamo govoriti s puno vjere, obavljajući upravo ono što smo od Gospodina tražili da nam svojom milošću omogući da radimo. Na taj način gradimo svoje spasenje trudeći se pomoći onima koji su u nevolji, spasiti ih pobožnim riječima i ljubaznim djelima. Bog je taj koji čini u nama da hoćemo i učinimo ono što Mu je ugodno. Smrtno i besmrtno treba se ujediniti u ostvarenju djela koje treba obaviti. Bog se zavjetovao da će nam dati snagu, dobro raspoloženje, sreću i radost u našem Spasitelju. Kad prebivamo u Njemu, riječ koja bi bacila sjenku na druge ostaje neizgovorena.
Ne zaboravimo da svatko ima neku tamnu mrlju u svojem iskustvu. Zato činimo sve što je u našoj moći da unesemo radost i nadu u život drugih. Kakav će to samo blagoslov biti za njih! Oni će sa svoje strane upućivati ohrabrujuće riječi drugima da bi unijeli sunčevo svjetlo i u njihovo srce. Dok budemo obavljali to djelo, postat ćemo svjesni da Gospodin čuje naše molitve jer radimo u skladu s njima, ispunjavajući u potpunosti ono što dugujemo Bogu i sebi. Svojem radu trebamo pristupati u takvom duševnom stanju koje je prožeto zahvalnošću i molitvom, dok se vjerom pozivamo na obećanje: “Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete!” ( Matej 7,7)
Da, dobit ćemo odgovor na svoje molitve jer će nam Bog dati još obilnije nego što ištemo ili mislimo. Kakvo ćemo dragocjeno svjedočanstvo onda iznositi za Boga! Kako ćemo služiti na čast istinama iz Njegove Riječi! Trebamo reći: “Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu. Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.” (Psalam 40,2-5) (Letter 87, 20. lipnja 1900. — Pismo Edsonu i Emmi White)