“Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rimljanima 8,38.39)
Krist se zbog naše krivnje mogao potpuno udaljiti od nas. Ali umjesto da se sve više udaljava, On je došao i boravio među nama da bi tako, ispunjen svakom puninom božanstva, bio jedan od nas, da bismo Njegovom milošću mi mogli postići savršenstvo. Svojom sramnom smrću i stradanjem On je platio otkup za čovjeka. Kakva je to samopožrtvovna ljubav! Sišao je s najuzvišenijeg položaja i svoju božansku narav zaogrnuo ljudskom, spuštajući se korak po korak do najdubljeg poniženja. Ničim se ne može izmjeriti dubina te ljubavi. Krist nam je pokazao koliko je Bog u stanju ljubiti i koliko je naš Spasitelj spreman patiti kako bi nam omogućio potpunu obnovu. On želi da Njegova djeca otkriju Njegov karakter, da vrše Njegov utjecaj kako bi i drugi umovi mogli biti dovedeni u sklad s Njegovim umom.
Krist, naš Spasitelj u kojem prebiva apsolutno savršenstvo, postao je grijehom radi palog roda. On nije upoznao grijeh tako što bi sagriješio, već je ponio strašan teret krivnje čitavog svijeta. On je za nas postao žrtva pomirnica da bi svi koji Ga prime mogli postati Božji sinovi. Križ je podignut da bi čovjek bio spašen. Na Nebu je bilo odlučeno da Krist bude podignut na križ da bi se u pokajanoj duši probudio osjećaj za grešnost grijeha. Krist je križem želio sve ljude privući k sebi. Umro je kao jedina nada za spasenje onih koji su zbog grijeha bili puni gorčine. Preko Duha Svetoga čovjeku je bilo ponuđeno novo načelo umne i duhovne sile, koji je, druženjem s božanskim, trebao postati jedno s Bogom.
Da bi uklonio prepreke koje je Sotona podigao između Boga i čovjeka, Krist je prinio savršenu i besprijekornu žrtvu otkrivajući samoodricanje bez premca. On je svijetu pružio čudesnu sliku Boga koji živi u ljudskom tijelu i žrtvuje se za spasenje palog čovjeka. Kakva predivna ljubav! Kad razmislimo o svemu tome, ja plačem pri pomisli koliko je onih koji tvrde da vjeruju u istinu zapravo okorjelo u sebičnosti. …
Čudi me što oni koji tvrde da su kršćani ne posežu za božanskom pomoći, što križ ne vide mnogo jasnije kao sredstvo oprosta i pomilovanja, kao način da se oholo, sebično srce dovede u neposredan dodir s Duhom Svetim, kako bi se Kristovo bogatstvo moglo uliti u um, a ljudsko biće ukrasiti ljepotom Duha i Krist proslaviti pred onima koji Ga ne poznaju. (Manuscript 91, 26. lipnja 1902. — “Kristova žrtva za nas”)