“Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!” (Matej 6,30)
Krist je govorio svojim učenicima da je pažnja koju Bog posvećuje svakom djelu svojeg stvaranja razmjerna položaju koji to djelo zauzima na ljestvici živih bića. Providnost bdije nad malim smeđim vrapcem, očito najneuglednijim među pticama. Nijedan ne pada na zemlju a da naš nebeski Otac to ne primijeti. Cvijeće u polju, trava koja zaodijeva zemlju zelenilom — sve uživa pažnju i brigu našeg nebeskog Oca.
“Pogledajte na ptice nebeske!” kazao je Krist. “Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.” (Matej 6,26-29) Ako su ljiljani u polju nešto čemu je Najveći Umjetnik posvetio pažnju i učinio ga tako lijepim da nadmašuje slavu Salomona, najvećeg kralja koji je ikad držao žezlo, ako je trava u polju pretvorena u prekrasni sag koji pokriva zemlju, možemo li uopće stvoriti predodžbu o Božjoj skrbi prema čovjeku koji je stvoren na Njegovu sliku?
Bog je čovjeku dao razum da bi mogao shvatiti nešto veće od tih prelijepih pojava u prirodi. On ljudsko biće dovodi do viših stupnjeva istine uzdižući um sve više i više, otkrivajući mu božanski um. U knjizi Božje providnosti, u odjeljku koji govori o životu, svakome je posvećena jedna stranica. Ta stranica sadrži svaku pojedinost njegove životne priče. Čak je i kosa na našoj glavi izbrojena. Božja djeca nikad nisu odsutna iz Njegovih misli.
Premda se grijeh već vjekovima nastoji oduprijeti plimi suosjećajne ljubavi što teče od Boga k čovječanstvu, Božja ljubav i briga prema bićima koja je stvorio na svoju sliku ne prestaju se izlijevati bogato i izobilno. “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” On je svoje čovjekoljublje okrunio dajući neprocjenjivi dar — Isusa. Tom žrtvom iscjeljujuća rijeka života i nebeske milosti preplavila je ovaj svijet. To je bio Božji dar čovjeku — dar koji prkosi svakoj računici. (Letter 4, 1. srpnja 1896. — “Čovjeku koji zauzima odgovoran položaj u Djelu”)