“Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve.” (1. Ivanova 2,15)
Zbog prilagođavanja svijetu, mnogi naši ljudi gube iz vida gdje se nalaze i što bi trebali raditi. To me duboko pogađa jer je to nešto što mi Gospodin neprestano predočava. … Ako je ikad postojalo vrijeme kad su oni koji poznaju sadašnju istinu trebali zauzeti jasan stav, onda je to upravo sada. Iako nitko ne treba djelovati neovisno o svojoj braći, svatko mora steći znanje o vlastitom stanju, o tome gdje se točno nalazi. Pitanje koje svatko treba sebi postaviti glasi: “Kakav je moj odnos s Bogom?”
Prilagođavanje svijetu dovodi do toga da naš narod gubi svoje uporište. Do kvarenja ispravnih načela ne dolazi odjednom. Anđeo Gospodnji prikazao mi je to pitanje u simbolima. Izgledalo je kao da se sve više i više približava lopov i pomalo ali sigurno krade identitet Božjeg djela navodeći našu braću da se prilagode svjetovnim pravilima. …
Gospodin očekuje od nas da uložimo najodlučnije napore da bismo se oslobodili svjetovnog duha koji se uvukao među nas. … On zahtijeva obnovu. Na svakom mjestu gdje su vjernici usvojili svjetovna načela, On želi da se podigne glas opomene. “Viči iz sveg grla,” kaže On, “ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove.” (Izaija 58,1) …
Mnogi su tako daleko od ispravnog shvaćanja vremena u kojem živimo kao što je Nebo daleko od Zemlje. Izgleda da su oni u potpunosti zaboravili na dužnost da se pripreme za susret s našim Spasiteljem koji ubrzo dolazi. Bog želi da se osvijestimo. On želi da se ponašamo kao razumna bića koja žive na granicama vječnoga svijeta.
Imajte na umu da vi, dok se pripremate za nebesko kraljevstvo, pripremate i druge. Sveto pismo kaže: “I poravnajte staze nogama svojim da nitko ne ohromi i ne zabludi.” (Hebrejima 12,13 — Šarić) …
Dokle god radimo u Kristovim redovima, držeći se ruke Svemoćnoga, sigurni smo. Ali čim oslabi stisak kojim se hvatamo za Njegovu ruku i počnemo se oslanjati na ljude, u velikoj smo opasnosti.
Upravo danas Gospodin želi da dosegnemo više mjerilo nego ikada u prošlosti. Iz dana u dan trebamo napredovati sve više, dok se za nas kao narod ne bude moglo reći: “U njemu ste ispunjeni.” (Kološanima 2,10 — Šarić) (Manuscript 96, 7. srpnja 1902. — Govor održan rano ujutro pred Zdravstveno-misionarskim vijećem Pacifičke unije u gradu St. Helena u Kaliforniji)