“Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina.” (Izaija 2,3)
Starozavjetni spisi bili su udžbenik izraelskom narodu. Kad je Isusu prišao jedan zakonoznanac s pitanjem: “Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?” … Spasitelj je uzvratio: “‘Što stoji … pisano u Zakonu? Što tamo čitaš?’ ‘Ljubi Gospodina Boga svoga — odgovori — svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameću svojom, a svoga bližnjega kao samoga sebe!’ Reče mu Isus: ‘Pravo si odgovorio! To vrši pa ćeš živjeti!’” (Luka 10,25-28) …
Čak i da ne postoji nijedan drugi tekst u Bibliji, sama ta izjava donosi dovoljno svjetla, znanja i osvjedočenja svakoj duši. Zakonoznanac je odgovorio sam na svoje pitanje, ali želeći se opravdati, ponovno se obratio Isusu: “Tko je onda moj bližnji?” (29. redak) Tada je Krist usporedbom o milosrdnom Samarijancu jasno predočio tko je naš bližnji, i dao nam primjer ljubavi koju trebamo pokazivati prema onima koji pate i kojima je potrebna pomoć. Svećenik i levit, čija je dužnost bila da služe potrebama došljaka, prešli su na drugu stranu puta.
U zaključku izvještaja Krist je pitao zakonoznanca: “‘Koji se, po tvome mišljenju, od te trojice pokazao bližnjim onomu što je zapao među razbojnike?’ Odgovori mu: ‘Onaj koji mu iskaza milosrđe.’ ‘Idi pa i ti čini tako!’ reče mu Isus.” (Luka 10,36.37)
U Božjoj riječi ima praktičnih pouka. … Ta Riječ nas uči živim, svetim načelima, koja navode ljude da drugima čine ono što žele da drugi čine njima, načelima koja treba unijeti u svoj svakidašnji život ovdje i ponijeti sa sobom u školu na Nebu. … Žrtvenik i plug iskustvo su svih koji traže vječni život. Mi premalo znamo o veličini Božje ljubavi i suosjećanja. Neka učenici napregnu snage uma da bi mogli razumjeti tekstove kao što je četrdeset peto poglavlje Knjige proroka Izaije, koje bi trebalo prilagoditi i uvesti u naše škole kao predmet vrijedan proučavanja. To bi bilo bolje od romana i novela. Zašto naše škole tako mnogo ovise o knjigama u kojima se tako malo govori o gradu za kojim težimo, čiji je Graditelj i Tvorac Bog? … Nebo je naš dom. Naše državljanstvo je gore i naš život ne smije biti posvećen ovom svijetu koji će uskoro biti uništen. Potrebna nam je Božja riječ otkrivena u životu i karakteru. Kakav se čist, profinjen jezik nalazi u Božjoj riječi! Kakva uzvišena, oplemenjujuća načela! (Manuscript 96, 20. srpnja 1899. — “Biblija kao naš udžbenik”)