“Bij plemenitu bitku vjere, postigni vječni život u koji si pozvan i za koji si dao lijepo priznanje pred mnogim svjedocima!” (1. Timoteju 6,12)
Slijediti Krista ne znači biti pošteđen sukoba. To nije dječja igra. To nije duhovna dokolica. Sve zadovoljstvo u Kristovoj službi sastoji se u vršenju svetih dužnosti pri suočavanju s često ozbiljnim sukobima. Slijediti Krista znači ulaziti u oštre borbe, ulagati aktivan napor, ratovati protiv svijeta, tijela i đavola. Naše zadovoljstvo su pobjede izvojevane za Krista u ozbiljnom, teškom ratovanju. Razmišljajte o tome.
“Mi smo Božji suradnici.” (1. Korinćanima 3,9) Krist se uključio u veliko djelo za koje je živio i umro. I mi trebamo biti spremni u vrijeme i u nevrijeme. Zašto? “Jer ste kupljeni otkupninom”, i borite se pod zastavom Kneza Emanuela. Mi smo pozvani na rad “ne (za) propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni” (Ivan 6,27). Svoje spasenje trebamo graditi sa strahom i drhtanjem. Mi nismo svoji. Kupljeni smo otkupninom da bismo proslavili Boga svojim tijelom i duhom, koji Njemu pripadaju. Posao treba obaviti. Valja vjerno raditi u Njegovom vinogradu. Svakom čovjeku dodijeljen je njegov posao. Ako imamo prednost da se hranimo Kruhom života, moramo i raditi u Gospodnjem vinogradu. Dužni smo se odreći sebe, uzeti križ i slijediti Krista. S ustrajnom usrdnošću trebamo trčati u utrci koja je pred nama. To često zahtijeva energične poteze. Ne možemo biti besposleni. Bog nas potiče: “Bij plemenitu bitku vjere, postigni vječni život.” (1. Timoteju 6,12) …
Onima koji su se obvezali da će služiti Kristu moramo stalno napominjati da to podrazumijeva marljivost. To znači da moramo biti vjerni radnici i činiti sve što je u našoj moći kako bismo zadobili duše za Krista. To zahtijeva stalnu budnost i vjernost do smrti, sudjelovanje u dobroj borbi vjere dok rat ne završi i dok mi kao pobjednici ne primimo vijenac života.
To podrazumijeva mnogo više nego što mislimo. Krist je naš Uzor. Kršćansko ratovanje nije život prepuštanja jelu i piću i oblačenja po ugledu na svjetovne ljude koji ugađaju sebi. Gospodin Isus došao je na naš svijet u ljudskoj naravi kako bi svoj dragocjeni život dao kao primjer kakav treba biti naš život. On je Uzor — ne u smislu duhovnih povlastica, već u pogledu života neprestanog samoodricanja i žrtvovanja. Mi imamo dobar primjer koji nam je došao pružiti Krist naš Uzor. Pred nama je Vladar Neba, Božji Sin. On je odložio svoju kraljevsku krunu i vladarsku odjeću i došao zauzeti svoje mjesto u našem svijetu kao Čovjek boli upoznat s tugom. Kako malo njih to razumije! (Manuscript 156, 22. srpnja 1907. — “Ulomci iz dnevnika”)